Tijekom pandemije COVID-a činilo se da se znanstvenici rijetko slažu oko izvora virusa; stope smrtonosnosti; potreba za lockdownima, maskama i društvenim distanciranjem; neučinkovitosti određenih liječenja; i gotovo čudesne učinkovitosti cjepiva.
Ipak, tijekom pandemije se čulo nekoliko glasova protivljenja. Sjećate se Johna Ioannidisa, znanstvenika sa Sveučilišta Stanford koji je u ožujku 2020. upozorio da nemamo dovoljno podataka da znamo rade li COVID mjere više štete nego koristi? Sjećate li se Dana Ericksona i Artina Massihija, dvojice liječnika iz Bakersfielda u Kaliforniji, koji su u jednosatnom videu, objavljenom u travnju 2020., tvrdili da je stopa smrtnosti od COVID-a slična onoj od gripe? Gledalo ih je pet milijuna ljudi prije nego što je YouTube povukao video. Sjećate se Michaela Yeadona, bivšeg potpredsjednika u Pfizeru, koji je tvrdio da PCR test nije pouzdan način da se ustvrdi COVID? Sjećate se Barringtonove deklaracije znanstvenika, koja je odbacila lockdowne i zalagala se za „zaštitu“ starijih osoba i osoba oslabljenog imuniteta koji su posebno osjetljivi na COVID?
Mogli ste pronaći sve ove sadržaje tijekom pandemije, i, kao što pokazuje obilje hiperveza u prethodnom odlomku, oni su još uvijek negdje dostupni. No establišmentski znanstveni časopisi i znanstvenici, uključujući američke službenike za javno zdravstvo u državnim institucijama i agencijama, ignorirali su protivnike ili ih odbacivali kao luđake, luđakinje i teoretičare zavjere, iako su neki od tih “luđaka“ specijalisti za imunologiju i epidemiologiju zaposleni na Stanfordu, Oxfordu i Harvardu. Mogli biste pronaći tragove neslaganja ako biste dovoljno duboko kopali, ali zašto se truditi? Znanost je znala što radi i govorila nam je što da radimo. Problem je u tome što je znanost dobila tijekom COVID pandemije povlašteno mjesto u društvu dok je demonizirala znanstvenike koji se ne slažu.
Sa željom da suzbiju dezinformacije, sa željom da ne ubiju stariju populaciju i ne pomognu Trumpu, kompanije društvenih medija uvelike su ojačale proizvedeni znanstveni konsenzus uklanjanjem nesukladnih videa, tweetova i podcasta. Na Twitteru je najuvredljiviji prijestupnik bio Alex Berenson, bivši novinar New York Timesa koji je prikupio stotine tisuća pratitelja podrugljivim tweetovima ismijavajući službeni narativ o COVID-u. Twitter je trajno zabranio Berensona u kolovozu 2021. korištenje ove društvene mreže nakon što je tvitao da cjepivo protiv COVID-a nije cjepivo.
Berenson je tužio Twitter i dopušten mu je povratak na platformu u kolovozu 2022., što je prvi put da je takva medijska korporacija izgubila tužbu. Obrazloženje koje Twitter, Facebook i YouTube koriste kao privatne tvrtke jest da mogu donositi pravila koja god žele i jedino su oni odgovorni za utvrđivanje pravila koja se krše. Berensonova pobjeda ne potkopava taj argument. Prema Atlanticu, sudac je odbacio Berensonov poziv na prvi amandman, a Twitter se nagodio jer je jedan od njihovih rukovoditelja prekršio politiku Twittera komunicirajući izravno s Berensonom u vezi njegova računa.
Ali vremena su se uvelike promijenila. Predsjednik i drugi dužnosnici javno su protestirali kod medijskih kompanija da učine više na suzbijanju dezinformacija – što je bilo najdramatičnije u Bidenovom komentaru o Facebooku u srpnju 2021. Bidenova izjava je žurno povučena, ali je bila dio obrasca. Kate Bedingfield, direktorica komunikacija Bijele kuće, nagovijestila je da bi društvene mreže trebale biti zakonski odgovorne za distribuciju dezinformacija, a Jen Psaki, bivša tajnica za tisak Bijele kuće, pozvala je platforme na suradnju kako bi ušutkali “štetne” glasove.
Od početka Bidenove administracije šuškalo se da su Bijela kuća i savezne agencije privatno vršile pritisak na društvene mreže da uguše neslaganje. Sada je počelo nekoliko tužbi kako bi se zaustavilo ušutkavanje. Berenson tuži Bidena, navodeći da su članovi administracije vršili pritisak na Twitter da mu ugase račun. Odvjetnici koji zastupaju tužitelje u predmetu Missouri protiv Bidena nedavno su podnijeli izmijenjenu tužbu pokazujući da je osamdeset dužnosnika iz gotovo desetak saveznih agencija bilo u kontaktu s rukovoditeljima društvenih medija u vezi s klimatskim promjenama, podacima na laptopu Huntera Bidena, izbornim prijevarama i COVID-om. Ako se ispostavi da su se vladini dužnosnici oslanjali na medijske tvrtke da uklone pojedinačne korisnike, onda tužitelji imaju vrlo vjerojatan slučaj kršenja prvog amandmana. Cenzura posredovana medijima i dalje je cenzura.
Sada znamo da je Mark Zuckerberg Anthonyju Fauciju dao svoj osobni broj telefona. U srpnju 2021. izvršni direktor Mete izvijestio je Viveka Murthyja o naporima tvrtke da se „pozabavi problemom ‘desetak dezinformacija’“, pozivajući se na desetak studija koje se smatraju najopasnijim izvorima dezinformacija. Postoji, isto tako mnogo kontradiktornosti u radu dr. Faucija, ali svjedoci smo prije svega da se kontroliranje građana događa pomoću cenzure na način da vlade i društvene mreže upravljanju informacijama koje su nam dostupne.
