Ponedjeljak, 26. veljače 2024.

Vrijeme u kojemu ništa nije sveto

Ako bismo htjeli pronaći zajednički nazivnik modernih degenerativnih ideologija onda je to usmjerenost protiv svih istinskih vrijednosti.

Marksisti su otvoreno izjavili da njihova ideologija „proturječi cjelokupnom dosadašnjem razvitku“, a to znači i tada važem vrijednosnom sustavu koji je formiralo kršćanstvo.

Neomarksistička Frankfurtska škola zastupala je tzv. kritičku teoriju, koja je – kako ju je odlično opisao Patrick Buchanan – u biti „destruktivna kritika svih glavnih elemenata zapadne kulture, uključujući kršćanstvo, kapitalizam, vlast, obitelj, patrijarhat, hijerarhiju, moral, tradiciju, seksualne ograde, odanost, domoljublje, nacionalizam, nasljedstvo, etnocentrizam, konvencije i konzervativizam“.

Filozof Herbert Marcuse – ideolog šezdesetosmaša i član Frankfurtske škole koja je odigrala jednu od ključnih uloga u destrukciji Zapada – svojedobno je naglasio da „nije bila riječ o porazu 1968., nego o pobjedi, dugoročnom trijumfu, jer su ideje iz 1968. duboko prožele društveni korpus, do samoga establishmenta“.

I u pravu je. Politički i medijski establishment danas je na Zapadu otvoreno protukršćanski.

Pod krinkom borbe protiv „patrijarhata“ napadaju se brak i obitelj, seksualne perverzije dio su medijske svakodnevice, a u pitanje se dovode svi autoriteti.

Na udaru su, dakako, i domoljublje i nacionalizam. U globalističkim vizijama nema mjesta za bilo kakve snažnije definirane identitete. Oni trebaju postati relikt prošlosti jer su brana protiv globalističke nivelacije.

Rušilaštvo

U ime seksualnih sloboda dolazi do deformacije ljudskog tijela i spolnosti. Globalisti nas žele uvjeriti da je rod fluidna kategorija i da postoji više od 100 rodova. Nameće se hiperseksualizacija društva. U društvu u kojemu je seks postao opsesija rađa se nikada manje djece. Genderizam se kapilarno širi kroz institucije, a obitelj je pritom prva na udaru.

To i je cilj. Moderni eugeničari, zaodjenuti u ruho boraca za ekologiju, šire neomaltuzijanske teorije prema kojima treba smanjiti broj ljudi na Zemlji. Dio te strategije je i promicanje ideologije abortizma, tj. ubijanja nerođene djece.

No ni to nije dovoljno. Transhumanisti odnosno posthumanisti žele zamjenu čovjeka, tj. njegovo prevladavanje. Na njegovo mjesto treba stupiti kiborg kao spoj čovjeka i računala, svojevrsni nadčovjek koji će postići tjelesnu besmrtnost.

Rušilačke snage ponajbolje se vide u umjetnosti kulturi koji ponajbolje daju dijagnozu današnjeg vremena. Dolazi do deformacije estetike i poetike. Izruguje se svaka ljepota, uzvišenost i istina. Živimo u vremenu u kojemu sve može postati predmet izrugivanja i u kojemu cinicima bez ikakva identiteta ništa nije sveto. Moralni relativizam postaje pravilo. Čovjek ne želi preuzeti bilo kakvu odgovornost niti se odlučiti za dobro ili zlo. Sve je relativno, a kukavičluk postaje norma. Ne postoje tabui niti moralne ograde što je odlika dekadentnih vremena.

Opća borba protiv svih vrijednosti ruši identitete i stvara amorfne mase pasivnih promatrača, ljude koji teško prolaze smisao života. Davno je Viktor Frankl pisao o patnji zbog besmislenog života.

Kultura života (velike i brojne obitelji), povratak kršćanskim vrijednostima i zdrav patriotizam. Ovo su jedine vrijednosti koje čovjeku jačaju identitet i samopouzdanje. Ujedno tu su i jedine vrijednosti koje mogu obnoviti umiruću zapadnu civilizaciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...