Popularno je i profitabilno proteklih godina u političkom i medijskom manistreamu pozivati na borbu protiv tzv. populista. Oni, prema ocjeni mainstreama, ugrožavaju vrijednosti liberalne demokracije. Ističe se da populisti nemaju koherentni ideološki sustav, da zahtijevaju brze i radikalne promjene, da se demagoški pozivaju na narod, da pozivaju na borbu protiv elita, ali i protiv „suspektnih“ skupina kao što su migranti itd. Kao takvi „glupi populisti“ (Juncker) ugrožavaju stabilnost sadašnjeg sustava koji je u njihovim očima „najbolji od svih svjetova“.
Postoje populisti koji odgovaraju gore navedenim opisima. Riječ je o političarima čija politička zvijezda brzo zasvijetli, ali se i brzo ugasi. U pravilu, riječ je o demagozima koji nemaju znanja niti sposobnosti niti za vođenje kioska, a kamoli za rješavanje ključnih ekonomskih i političkih problema. Takvima se politika svodi na guturalno bukačenje, na nuđenje neprovedivih, ali „lakih rješenja“ i na puko kritizerstvo koje godi ušima prosječnog frustriranog birača.
Jačanje desno-konzervativnih snaga
Međutim, postoje i oni političari koji ispravno prepoznaju probleme i nude realna rješenja. I njih mainstream naziva populistima u pežorativnom smislu. Klasičan je primjer Trump u čije je vrijeme, prije izbijanja korona-krize, Amerika bilježila nikada bolje ekonomske rezultate. Populiste se napada i na ljevici i na desnici, no desni spektar je na daleko većem udaru. To je zato što danas diljem Europe jačaju desno-konzervativni pokreti. Bilo da govorimo o Mađarskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj ili Švedskoj i Finskoj.
U posljednje vrijeme Alternativa za Njemačku bilježi snažan rast. Prema recentnim anketama riječ je o drugoj najsnažnijoj stranci u državi. Ipak, AfD će teško doći na vlast jer kad je šef CDU-a samo spomenuo mogućnost koaliranja s AfD-om morao je danima pokornički klečati na kuruzi političke korektnosti. AfD se optužuje za simpatije prema nacional-socijalizmu i poziva se na zabranu njegova političkog djelovanja. Dalo bi se raspravljati o agendi AfD-a, ali da ta stranka dominantno ima simpatije prema nacističkim idejama – to bi bilo vrlo teško dokazati. Mainstreamu smeta sve što nije lijevo i liberalno, a što ima djelotvornije za političku eliminaciju od pokušaja da se neželjene ideje proglasi fašističkima?
Fizički napadi
Ljevičarska ekstremistička skupina Antifa nedavno je objavila privatne adrese kandidata Alternative za Njemačku (AfD) u njemačkoj pokrajini Hesse i potaknula prosvjednike da ih „izazovu“ na mjestima gdje se osjećaju sigurnima. Riječ je o otvorenom pozivaju na linč i fizičko nasilje.
Istaknuti dužnosnik Alternative za Njemačku u Augsburgu i kandidat za pokrajinsku skupštinu u Bavarskoj Andreas Jurca nedavno je fizički napadnut na putu kući. Napala ga je skupina mladića migrantskog porijekla. Prije nego što su ga prebili i iscipelarili, nanijeli mu teške fizičke ozlijede, pitali su ga je li riječ o „čovjeku s plakata”. Napad je, dakle, nedvojbeno, imao političku motivaciju. Mediji su najprije ignorirali ovaj događaj, a tek nakon što ga više nisu mogli prešutjeti donijeli su kratke vijesti. Ne treba posebno napominjati kako bi mediji postupali da su članovi AfD nekoga fizički napali.
Treba istaknuti da ovo nije izoliran slučaj. Napadi na članovi AfD-a događaju se već nekoliko godina. Treba podsjetiti da je u Bremenu mentalnim šipkama gotovo ubijen šef AfD-a u tom gradu Frank Magnitz. Mlatiti „opasne“ desničare očito treba postati „novo normalno” i društveno prihvatljivo.
U isto vrijeme, nismo čuli niti za jedan slučaj u kojem su članovi AFD-a tukli ljevičare ili migrante.
Tko je onda, dakle, ugroza za demokraciju i funkcioniranje društva?
