Tijekom konferencije za novinare na kojoj je kardinal Victor Manuel Fernández predstavio Deklaraciju o ljudskom dostojanstvu, postavljeno je pitanje o izgledima vječnog prokletstva. Novinarka Diane Montagna željela je znati kako pomiriti beskrajno dostojanstvo čovjeka (titular dignitas infinita) s propašću u paklu.
Kardinal Fernández na to je pitanje odgovorio ovako: „Papa Franjo više je puta rekao da je potvrda mogućnosti prokletstva u paklu prvenstveno povezana s kultom (talijanski culto također znači poštovanje) ljudske slobode. Ljudsko biće to može izabrati, a Bog želi poštivati tu slobodu, čak i ako je to ograničena sloboda, sloboda koja je ponekad zamračena ili iskvarena. Bog želi poštovati (ovu slobodu) temeljno. No papa Franjo također često postavlja pitanje: S obzirom na sva ograničenja naše slobode, može li pakao biti prazan?”.
Sadašnji Pontifex doista je mnogo puta govorio o praznom paklu, posljednji put početkom siječnja.
„To nije dogma vjere – ono što ću reći je moje osobno uvjerenje koje mi se sviđa: volim misliti da je pakao prazan”, rekao je u emisiji Che Tempo Che Fa na talijanskoj televiziji.
„To je želja, nadam se da je to i realnost, ali to je želja”, dodao je.
Katekizam u točki 1035 kaže: „Učenje Crkve potvrđuje postojanje pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umru u stanju smrtnog grijeha odmah nakon smrti idu u pakao, gdje trpe muke i vječnu vatru. Glavna kazna pakla je vječno odvajanje od Boga; Samo u Bogu čovjek može imati život i sreću za koju je stvoren i koju želi.”
U točki 1037 on navodi: „Bog nikoga ne predodređuje za pakao; to se čini dobrovoljnim odvraćanjem od Boga (smrtni grijeh) i ostajanjem u njemu do kraja života. U euharistijskom bogoslužju i u svakodnevnim molitvama svojih vjernika Crkva moli milosrđe Boga koji ne želi uništiti neke, nego sve dovesti do obraćenja (2 Pt 3,9): Bože, milostivo primi ovu žrtvu, od nas, Tvojih slugu, i svega Tvoga naroda. Ispuni naše živote svojim mirom, spasi nas od vječnog prokletstva i pridruži se redovima svojih odabranika“.
