Pravu konsternaciju je kod lijeve medijske i političke bulumente izazvalo uhićenje Mile Kekina. Ljevičar, a uhićen. Kako je to uopće moguće? Nisu li lopovi isključivo desničarski krkani, HDZ-ovci i stereotipni kamenjarci?
Sudeći po reakcijama ove družine, najbolje bi bilo da se propisima kaznenog zakonodavstva propiše da svi ljevičari imaju imunitet za kazneni progon ili da se propiše da je pravno zabranjeno dokazivati da oni mogu počiniti bilo kakvo kazneno djelo. To bi, očito, trebalo inaugurirati kao neoborive presumpcije. Oni su a priori pošteni, skromni, čedni i pravde žedni.
Kad su oni na udaru to mora biti podmetanje, njima, sakrosanktnim poštenjacima. Ne može se raditi ni o čemu drugom nego o napadu na „antifašističke“ temelje Hrvatske. Kao kad se na meti pravosuđa nađu članovi IDS-a, tada je to atak na antifašizam i autonomiju Istre.
No cinizam na stranu. Zanimljivo je kakvu pseudoargumentaciju koristi zelena drugarica Sandra Benčić u pokušaju obrane drugara Mile. Ona kaže da se ovdje radi o pišljivih 7000 eura i da to Mile zaradi za jednu večer. No stara narodna nas uči da mala prilika stvara malog, a velika velikog lopova.
Postoje, dakako, bagatelna kaznena djela, no kod 7000 eura se ne radi o takvom djelu. To očito ne razumije ni Milina supruga Ivana Kekin koja izjavom da ološ nosi značke unaprijed želi diskvalificirati tijela kaznenog progona ako dođe do bilo kakve osuđujuće presude.
Ivan Turudić očito je odlučio promijeniti praksu da su na udaru pravosuđa isključivo oni političari koje se povezuje s desnim spektrom. To skandalizira lijevu bulumentu koja je do sada u pravilu uživala nekažnjivost za svoje marifetluke.
Nadamo se da će se istražiti kriminalne predstečajne nagodbe iz vremena Milanovićeve vlade, ali i drugi kriminal vezan uz lijeve strukture. I ne samo, lijeve, treba istražiti sve lokalne šerife neovisno o njihovu političko opredjeljenju. Vrijeme je da se krenemo držati zakona kao pijan plota.
