Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić jučer je u Banjoj Luci, na tzv. obljetnici proboja logoraša iz Jasenovca, nadmašio sebe kad je u pitanju propovijedanje jasenovačke mitologije.
„Nigdje nije bilo toliko različitih načina ubijanja niti se igdje ubijalo s tolikim sladostrašćem. Nigdje nije zaklano, ubijeno maljevima, piljeno, spaljivano, kuhano u kazanima, vješano, davljeno, raskidano i ubijano na tako nevjerojatne načine kao u Jasenovcu. Nigdje se ljudski rod nije toliko približio paklu kao što je to bilo ovdje“, rekao je Vučić na velikosrpskom mitingu u Banjoj Luci.
Opisi koje Vučić daje jednako su realni kao i tvrdnja da je tamo ubijeno 700 tisuća ljudi. Takve nebuloze mogao je smisliti samo bolestan velikosrpski i komunistički um koji je želio kolektivno demonizirati i patologizirati čitav hrvatski narod. Ako su, naime, Hrvati pobili 700,000 ili milijun ljudi onda oni – kao zločinački narod – ne mogu imati svoju državu.
Tijekom komunističke Jugoslavije objavljene su knjige bivših logoraša Đorđa Miliše i Milka Riffera u kojima se davala potpuno drugačija slika jasenovačkog logora od one koja se službeno proklamirala, no te su knjige vrlo brzo ostracirane i marginalizirane.
Tek nakon stvaranja samostalne i demokratske hrvatske države stvoreni su uvjeti za objektivno istraživanje teme jasenovačkog logora. Broj od 700 tisuća pao je na nešto više od 80 tisuća. Međutim, istraživanja čitavog niza povjesničara i istraživača (Mladen Ivezić, Josip Jurčević, Igor Vukić, Blanka Matković, Stipo Pilić, Tomislav Vuković itd.) jasno ukazuju na činjenicu da je i taj broj prenapuhan.
Nikola Banić i Mladen Koić su 2023. objavili knjigu „Jasenovački popis. Lažne žrtve“. Težište knjige je na „Poimeničnom popisu“ žrtava koji se može pronaći na mrežnoj stranici JSUP-a Jasenovac. Računalna analiza podataka pokazala je kako prema stanju do 15. lipnja 2022. kod 74 288 navodnih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa, odnosno kod 88,6 posto, ima podataka koji su lažni, izmišljeni, pogrješni, proturječni i nepouzdani. Ili nedostaju podatci o izvorima pa se u tim slučajevima radi o fantomskim žrtvama.
Ipak, političke strukture u Hrvatskoj i danas legitimiraju jasenovački mit. Ne, doduše, u onom obliku kakav je postojao tijekom komunističke Jugoslavije (taj oblik naslijedila je služena srbijanska politika), ali u onom koji i danas odgovara ostatcima komunističkih struktura koje i dalje imaju jak utjecaj na političke procese.
Na znanstvenoj razini jasenovački je mit već potučen iako bi za njegovu potpunu delegitimaciju bila nužna međunarodna znanstvena komisija. Problem je što rezultati tih istraživanja iz niza razloga (moć starih struktura, strah, oportunizam, kalkulacije) ne uspijevaju dobiti pravo javnosti jer to smeta moćnim političkim, medijskim i akademskim strukturama u Hrvatskoj.
No istina će kad-tad izaći na svjetlo dana, a Hrvatskoj je o Jasenovcu potrebna samo istina.
