Jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, koja još uvijek govori aramejski, mogla bi nestati kao nepovratna posljedica stalnih sukoba na Bliskom istoku. Na taj dramatičan scenarij upozorava Dilan Adamat, osnivač udruge „Povratak“ i stanovnik Erbila u iračkom Kurdistanu.
Irački Kurdistan našao se usred napetosti između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, iako nije izravno uključen u sukob. Ipak, područje je postalo meta napada zbog strateških interesa različitih strana.
Prošle godine u Erbilu se dogodio napad dronom u kojem su pogođene zgrade Kaldejske crkve. Srećom, nije bilo žrtava. Prema dostupnim informacijama, dronove koriste iranske snage koje provode operacije protiv kurdskih skupina u poluautonomnoj regiji iračkog Kurdistana.
„Za razliku od prijašnjih sukoba, poput borbe protiv Islamske države, sada nema jasne bojišnice niti sigurnog mjesta za utočište“, upozorava Adamat.
Osnivač udruge „Povratak“, koja pomaže iračkim kršćanima iz dijaspore da se vrate u domovinu nakon godina islamskog progona, ističe da među stanovništvom vlada strah jer su napadi nasumični, a rakete mogu pasti bilo gdje.
Posebno je ranjivo naselje Ankawa, najveća kršćanska enklava u Iraku, a vjerojatno i na cijelom Bliskom istoku. „Ankawa se nalazi svega nekoliko stotina metara od američke vojne baze u međunarodnoj zračnoj luci Erbil“, objašnjava Adamat.
Stanovnici iračkog Kurdistana navikli su na krize i ratove. „Znamo kako se prilagoditi i kako živjeti bez struje kada dođe do nestašice. Život ide dalje – ljudi odlaze na posao, u trgovine i restorane“, kaže Adamat. Ipak, svi pomno prate razvoj događaja i pitaju se što će se dogoditi u nadolazećim danima ili tjednima.
„Ovo nije naš rat, ali smo ipak u njega uvučeni. Meta smo obje strane jer svaka od njih ima svoje interese na našem teritoriju“, dodaje.
Kršćani u regiji, međutim, sve su umorniji od neprestanih sukoba i polako gube nadu.
„Nijedan od tih ratova – ni rat između Irana i Iraka, ni rat u Kuvajtu, ni invazija 2003. godine, ni borba protiv Islamske države – nije bio naš rat. Svi su bili motivirani ciljevima koji nemaju veze s iračkim kršćanima“, naglašava Adamat.
Posljedice su dramatične. U posljednjih 25 godina iračka kršćanska zajednica izgubila je oko 90 posto svojih vjernika.
„Danas nas je u zemlji ostalo tek oko 130 tisuća, u državi koja ima 36 milijuna stanovnika. Ovaj novi sukob mogao bi dodatno potaknuti emigraciju i dovesti do nestanka jedne od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu – zajednice koja još uvijek govori aramejski“, upozorava Adamat.
