U sklopu ovogodišnjeg TradFesta, dr. sc. Ivan Pepić održao je iznimno zapaženo predavanje pod nazivom „Kakav bi bio hrvatski treći entitet? Predstavljanje memoranduma o hrvatskom entitetu u Bosni i Hercegovini”. Ivan Pepić docent je na Sveučilištu obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu i doktor političkih znanosti sa Sveučilišta u Ženevi, u svojemu se znanstvenom radu profilirao kao vodeći stručnjak za ustavne sustave, federalizam i položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini.
U uvodnom dijelu izlaganja naglasio je kako je Hrvatska demokratsko društvo u kojemu predstavnici civilnoga društva imaju punu slobodu iznositi stavove i raspravljati o pitanju trećega entiteta. Istovremeno, podsjetio je da je Hrvatska jedna od potpisnica Daytonskog sporazuma i njegova Aneksa 4 koji čini Ustav Bosne i Hercegovine, a koji se danas sustavno krši. Zbog toga je poručio da Hrvatska ima potpuno pravo apelirati, davati konkretne prijedloge i tražiti održivo rješenje. U svom je govoru napomenuo da Hrvati, kao konstitutivan narod, temelje svoje pravo na bogatoj povijesti, starohrvatskim župama, katoličkom kleru i plemstvu, što ujedno predstavlja duboke korijene njihovog prostornog i nacionalnog identiteta.
Tijekom izlaganja detaljno su obrazložena tri ključna razloga zbog kojih udruga Ordo Iuris predlaže memorandum o trećem entitetu. Kao prvi razlog, Pepić je izdvojio dugogodišnju stagnaciju i nefunkcionalnost trenutnog uređenja, naglasivši da je cijeli sustav postao prekompliciran i nalik nefunkcionalnom administrativnom labirintu. Drugi ključni razlog jest potpuni neuspjeh izgradnje zajedničke, takozvane bosanske nacije. Dugotrajna intervencija međunarodne birokracije nije uspjela stvoriti zajednički nacionalni identitet, što je predavač slikovito ilustrirao primjerom nogometnih utakmica na kojima Srbi i Hrvati ne navijaju za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Njezine simbole, proizašle iz rata, oni ne osjećaju kao svoje niti su ti simboli prihvaćeni kod svih naroda. Pepić je također istaknuo kako su međunarodni birokrati Bošnjacima godinama obećavali izgradnju unitarne države, što je u konačnici dovelo do hegemonije bošnjačkih elita i njihove težnje za dominacijom, ostavljajući pritom Hrvate potpuno nezaštićenima.
Kao treći razlog navedena je diskriminacija Hrvata i duboki osjećaj nepravde. U tom kontekstu, Pepić je istaknuo da se ratni sukob od 1992. do 1995. godine ne može promatrati isključivo kao rezultat raspada komunizma i velikosrpskog ekspanzionizma. Pritom je podsjetio na prisutnost određenih formacija koje su otvorile Bosnu i Hercegovinu džihadistima i mudžahedinima, koji su izravno utjecali na ratne događaje i međuvjerski sukob, a u čemu su veliku ulogu imali vanjski akteri poput Irana, Muslimanskog bratstva i Al Qaede.
Nadalje, političko i vojno vodstvo Armije RBiH do danas nije adekvatno kažnjeno na međunarodnim kaznenim sudovima što akumulira trajnu frustraciju kod Hrvata. U tom kontekstu, u izlaganju se spominje kako su se pripadnici UN-a i UNPROFOR-a fotografirali s borcima onih brigada koje su sudjelovale u masakrima nad Hrvatima, primjerice u selu Dusina kod Zenice. Istaknuto je i kako su pojedini međunarodni predstavnici i veleposlanici doprinijeli ugrožavanju hrvatskog identiteta vodeći politiku prema asimilaciji ili iseljavanju, a predavač je podsjetio i na ulogu međunarodne birokracije u slučaju nasilnog sloma Hercegovačke banke, za što do danas nitko nije odgovarao.
Kao rješenje za izlazak iz ove situacije, Ordo Iuris vidi preoblikovanje Bosne i Hercegovine u tri konfederalne jedinice, odnosno tri entiteta s većinskim srpskim, bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom. Pepić je objasnio kako bi se ovim modelom uspješno neutralizirali temeljni strahovi svih strana: prvenstveno strah Bošnjaka od separatizma i podjele zemlje, strah Srba od ukidanja njihovog entiteta te opravdani strah Hrvata od potpunog nestanka iz Bosne i Hercegovine. Kada je riječ o samim modelima uprave, u predavanju se predlaže simplifikacija sustava po uzoru na belgijski ili švicarski model s tri regije i stabilnim parlamentarnim sustavom.
U zaključku predavanja navodi se da je ustroj s tri jedinice zapravo jedina ozbiljna formula za stabilnost koja je bila na pregovaračkom stolu još devedesetih godina, uz podsjetnik da su Hrvati tada prihvaćali sve ponuđene mirovne sporazume. Na samom kraju, Pepić je poručio kako tri entiteta de facto već godinama postoje na samom terenu, zbog čega bi službeno uvođenje ovakvog rješenja omogućilo znatno jeftiniju, jednostavniju i učinkovitiju administraciju za cijelu državu.
