Profesor Boris Havel, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i stručnjak za Bliski istok, održao je predavanje pod naslovom „Muslimansko bratstvo i stvaranje stabilne BiH s tri entiteta“, u kojem je iznio prijedlog preustroja Bosne i Hercegovine kao odgovora na dugotrajnu političku krizu te upozorio na, kako smatra, rastući utjecaj ideologije Muslimanskog bratstva među dijelom bošnjačke političke elite.
Polazeći od načela političkog realizma, Havel je ustvrdio kako međunarodne odnose i unutarnje političke procese treba promatrati kroz prizmu stvarnih interesa i odnosa moći, a ne kroz idealističke pretpostavke. Prema njegovu tumačenju, iskustva iz novije hrvatske povijesti, uključujući Domovinski rat, pokazuju koliko je važno razumjeti motive, ideološke izvore i strateške ciljeve političkih aktera.
Govoreći o Bosni i Hercegovini, Havel je naglasio da među bošnjačkim političkim interesima postoje legitimni zahtjevi o kojima je moguće pregovarati, no kao poseban problem izdvojio je ono što naziva bošnjačkim unitarizmom. Njegove ideološke korijene vidi u djelovanju Muslimanskog bratstva, transnacionalnog sunitskog islamističkog pokreta koji, prema njegovoj analizi, na prostoru Bosne i Hercegovine djeluje još od četrdesetih godina prošlog stoljeća, a kasnije i kroz političke strukture povezane sa Strankom demokratske akcije i njezinim utemeljiteljem Alijom Izetbegovićem.
Prema Havelovu viđenju, ideologija Muslimanskog bratstva temelji se na odbacivanju ključnih načela zapadne političke tradicije, poput liberalne demokracije, vladavine prava, slobode govora i jednakosti spolova, te na nastojanju da se društveni i pravni poredak uskladi s islamskim normama. U tom kontekstu upozorio je da Bosna i Hercegovina, zbog svojih unutarnjih podjela i institucionalnih slabosti, predstavlja pogodno okruženje za djelovanje različitih transnacionalnih ideoloških mreža.
Podsjetio je i na ratna zbivanja tijekom devedesetih godina, kada su, prema njegovoj ocjeni, pojedini akteri povezani s Muslimanskim bratstvom bili prisutni na prostoru Bosne i Hercegovine. Posebno je istaknuo da je BiH predstavljala jedinstven slučaj u kojem su tijekom rata surađivali sunitski i šijitski akteri, uključujući strukture povezane s Teheranom, bez međusobnog sukobljavanja.
Središnji dio njegova izlaganja odnosio se na prijedlog preustroja Bosne i Hercegovine kroz uspostavu triju entiteta – hrvatskog, bošnjačkog i srpskog. Havel smatra da bi takvo rješenje osiguralo punu konstitutivnost i političku ravnopravnost triju naroda te smanjilo međunacionalne napetosti koje desetljećima opterećuju politički sustav zemlje.
Prema njegovoj procjeni, stvaranje zasebnog hrvatskog entiteta omogućilo bi Hrvatima veću političku autonomiju i zaštitu njihovih kolektivnih prava. Istodobno, smatra da bi formiranje bošnjačkog entiteta moglo potaknuti bošnjačku političku elitu da se više usmjeri na gospodarski razvoj, institucionalno jačanje i unutarnje reforme, umjesto na stalne sporove oko ustavnoga uređenja države.
Zaključujući izlaganje, Havel je ustvrdio kako Bosna i Hercegovina stoji pred izborom između dugoročne stabilizacije kroz redefiniciju unutarnjeg ustroja i nastavka postojećeg modela koji, prema njegovu mišljenju, ostavlja prostor za jačanje radikalnih političkih i ideoloških utjecaja. Kao primjer države koja je, po njegovoj ocjeni, uspješno ograničila djelovanje islamističkih pokreta kroz snažne institucije i gospodarski razvoj naveo je Ujedinjene Arapske Emirate.
