Urođeni antagonizam između sodomitske ideologije i kršćanstva postaje sve otvoreniji kako kulturni sukobi postaju sve žešći.
U srpnju je, primjerice, queer noćni klub smješten u bivšoj crkvi privukao prosvjednike nakon što je najavio otvorenje pod nazivom „Sunday Mess – An Unholy Brunch Party: The Resurrection“ („Nedjeljni nered – nesveta zabava uz kasni doručak: Uskrsnuće“).
Kršćanska ikonografija redovito se parodira na Pride događajima, a posebnu pozornost privlače takozvane „Sestre vječne naslade“ (Sisters of Perpetual Indulgence).
Sada se, prema pisanju lista 20 Minutes, festival „Everybody’s Perfect“ od 9. do 18. listopada 2026. vraća u Maison des arts du Grütli u Ženevi sa svojim 13. izdanjem, posvećenim „queer filmu, pop-kulturi, slavlju i slobodi“.
Među najiščekivanijim događajima nalazi se natjecanje pod nazivom, citiramo, „Hunky Jesus“, odnosno „najseksi Isus“. „Sestre vječne naslade“ ondje će izvesti takozvani „blagoslov“.
To antikršćansko natjecanje održava se svake godine, a obilježavaju ga vulgarni, seksualizirani, queer i „ekstravagantni“ kostimi.
Kako je to opisao 20 Minutes: „Drag redovnice, kabaretski nastupi, nečuveni kostimi i kolektivna energija udružuju se kako bi se okajao sram i slavila sloboda.“
Riječ je o namjernome oskvrnuću, jezivom bogohuljenju i izopačenom izvrtanju kršćanske poruke.
Program uključuje i druge sadržaje: „Program također pomiče granice filmom ‘Blue Boy Trial’, usredotočenim na povijesno suđenje transrodnoj osobi u Japanu; ‘Pioneras’, posvećenim prvoj ženskoj nogometnoj momčadi u Španjolskoj; ‘Barbara Forever’, posvetom Barbari Hammer, pionirki lezbijskoga filma; te ‘On sera heureux’, političkim trilerom i queer ljubavnom pričom u režiji Lée Pool. U programu ‘Last Dance at the Sundance Stompede’ i country glazba dobiva queer zaokret, spajajući radionice sa zabavom nadahnutom San Franciscom u Ženevi.“
Program i bogohuljenje podsjećaju da je sodomitska ideologija duboko i namjerno revolucionarna jer joj je cilj preobraziti i potkopati kulturu koju osvaja.
Kršćanstvo mora biti oskvrnuto, izopačeno i uništeno. Veliki pisci moraju biti „otkazani“, poput J. K. Rowling, ili „queerizirani“, poput J. R. R. Tolkiena i bezbrojnih drugih. Country glazba više ne bi trebala prenositi kulturu iz koje je izrasla, nego „queerness“. Čitanje priča djeci mora uključivati drag queen izvođače i sodomitske knjige.
To je također podsjetnik da su „kršćanske“ skupine koje podupiru takvu agendu gore od korisnih idiota.
Primjer je redovnica koja je o „Sestrama vječne naslade“ rekla: „Moj je stav o svemu tome: ‘Bravo za njih.’ Po mojem mišljenju, to je jednostavno donošenje Evanđelja na trg.“
Tu su zatim i postkršćanske protestantske crkve koje ističu sodomitske zastave ispred crkava u kojima se nekoć doista slavilo Boga; muškarci i žene koji glume svećenstvo kako bi pružili potporu uništenju kršćanske tradicije i „krstili“ revoluciju; kao i političari poput Jamesa Talarica, koji se koriste kršćanskim izrazima dok istodobno tvrde da je Bog „nebinaran“.
Istina je da postoje sodomitski aktivisti kojima odgovara religiju koja je oblikovala Zapad navući na sebe poput tuđe kože.
Ali, kao što događaj u Ženevi jasno pokazuje, urođeni antagonizam između tih dviju suprotstavljenih vjera nalazi se neposredno ispod površine.
