Nedjelja, 22. studenoga, svetkovina je Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja.
Misna čitanja: Ez 34,11–12.15–17; Ps 23,1–2.2–3.5–6; 1 Kor 15,20–26.28; Mt 25,31–46.
Krist je Kralj koji se brine za nas, koji pobjeđuje i koji dolazi.
U prvom čitanju, iz 34. poglavlja Ezekielove knjige, stoji: „Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka. […] Izbavit ću ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. […] Sam ću ih voditi na počinak.“ Isus se brine za nas i prisutan je među nama.
No nemojmo previdjeti ni riječi: „A pretilu i jaku ovcu zatrijet ću; past ću ih po pravici.“
Brinuti se za nekoga ne znači samo pružati utjehu i ohrabrenje. Katkad je upravo ukoriti, upozoriti ili kazniti čin istinske brige.
Drugo čitanje govori o Isusovoj pobjedi nad svime. Kaže da je „uskrsnuo od mrtvih“ te da „treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje“, a „kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt“.
Paradoks križa snažno nam poručuje da Bog pobjeđuje ljubavlju.
Taj Kralj, premda svemoguć, svima nudi svoje kraljevstvo i svoje zakone, a mi moramo odlučiti hoćemo li ih prihvatiti.
Evanđelje se usredotočuje na Drugi Isusov dolazak i opisuje Kralja kao gladnoga, žednoga, bolesnoga, osamljenoga, stranca, zatvorenika i došljaka.
On je u obeshrabrenoj voljenoj osobi koja ne može pronaći posao, u djeci koju treba poučiti i ohrabriti, u kolegi koji je upravo izgubio suprugu, u kupcu kojemu je dijagnosticiran rak. On je u izgubljenom mladiću ili članu obitelji kojega treba ponovno privesti sakramentima.
On je i u tebi, u tvojim borbama i potrebama. Na otajstven način govori nam da je on svaki od nas.
A kada se brinemo za druge, služimo Kristu i brinemo se za njega: „Meni učiniste.“
