Majka Terezija rođena je u Skopju (Makedonija) kao Agnes Gonxha Bojaxhiu. Gonxha (jezgra cvijeta) odrastala je u dobrostojećoj albansko-katoličkoj obitelji. Roditelji su ju odgojili na vrlo religiozan način. Kad joj je bilo deset godina, njezin otac iznenada je umro, nakon čega se ona još više posvetila vjeri. Već sa 12 godina odlučila se za redovnički život. Njezina se želja održala, tako da je sa 18 godina molila da ju prime u red sestara loretinki.
Taj red i njegovi mnogobrojni članovi angažirali su se u Bengalu, u Indiji, i to posebno u školstvu. Ona, ipak, nije odmah mogla početi s radom u Indiji, već je pozvana u središnjicu reda u Irsku. Dana 28. rujna 1928. napustila je Skopje i krenula u Irsku. Već nakon dva mjeseca bilo joj je dopušteno ispuniti svoju želju i priključiti se redu sestara loretinki u Bengalu. U Kalkuti je položila svoj prvi zavjet. Nakon toga 17 je godina bila zaposlena u školi Svete Marije u Kalkuti, a zatim je imenovana ravnateljicom.
Tijekom jedne od mnogobrojnih vožnji Kalkutom 1946. godine, milijunskim gradom, osjetila je Božji poziv da pomogne siromašnima. Tek dvije godine kasnije dobila je dopuštenje da napusti svoj red. Terezija je bila eksklauzirana, što znači da joj je dopušteno napustiti red, ali nije se morala odreći svog redovničkog statusa. Otad je živjela među najsiromašnijima od svih siromašnih, u tzv. slumsu u Kalkuti. Portret o majci Tereziji objavljen u magazinu Life, donio joj je nadimak: ‘Svetica dobra’.
Godine 1949. postala je Indijka i 1950. osnovala je red Misionarke ljubavi prema bližnjem svom. Članovi tog reda morali su se obvezati na celibat, siromaštvo i poslušnost. Kasnije je red priznao i Papa te je stavljen pod njegovu kontrolu. Terezija se sa članovima svog reda prije svega brinula o umirućima, siročadi i bolesnima. Njezin poseban angažman osim toga bila je briga i o oboljelima od gube. Danas više od 3000 sestara i 500 braće, u više od sto zemalja svijeta, pripadaju redu Majke Terezije. Za svoj nesebični rad dobila je mnogobrojne nagrade. Najznačajnija od njih svakako je Nobelova nagrada za mir 1979. godine.
Njezini suradnici često nisu imali nikakvo, ili su imali manjkavo medicinsko znanje, na što je ona odvraćala: ‘U vjerovanju nije važan uspjeh, nego vjernost’. Uz priznanja koja je dobivala diljem svijeta bila je i kritizirana zbog svog konzervativnog shvaćanja svijeta. Tako je u politici mnogih zemalja o pravu na abortus vidjela najveću prijetnju svjetskom miru. Kad je u Irskoj trebalo biti provedeno glasovanje o legalizaciji abortusa, pozvala je Irce da glasuju protiv legalizacije.
Majka Terezija više je puta boravila u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njezine župe u rodnom Skopju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković koji je na nju utjecao, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.
Majka Terezija umrla je 5. rujna 1997. godine. Pokopana je u Kalkuti, uz prisutnost mnogobrojnih članova svjetske javnosti. Papa Franjo svetom ju je proglasio 4. rujna 2016. godine.
