Malo Amerikanaca, ali i Europljana, zna tko je bio veliki katolički misionar vlč. Demetrije Augustin Gallitzin. Primjer vlč. Gallitzina nam može poslužiti u vremenu kada je neugodno otkrivati istinu u neprijateljskom intelektualnom i religioznom okruženju.
Demetrije je rođen u jednoj od najprestižnijih ruskih obitelji, Gallitzins (ili Golytsins), u drugoj polovici 18. stoljeća. Njegov je otac bio jedan od najvažnijih ruskih diplomata svoga vremena, izuzetno bogat i “slobodouman” čovjek koji je bio blizak prijatelj s ljudima poput Diderota i Voltairea. Njegova majka, Amalia Von Schmettau, bila je austrijska grofica, prijateljica intelektualaca, ali ravnodušna prema katoličkoj vjeri u kojoj je odgajana. Demetrije je rano djetinjstvo proveo u luksuzu, dok je nominalno bio član Ruske pravoslavne crkve.
Ipak, nekoliko događaja promijenilo je život njegove majke, a s time i Demetrijev. Prvo, samo nekoliko godina nakon braka rekla je svom mužu da je više ne zanima život pun balova i druženja s intelektualcima, nego je željela osobno nadzirati obrazovanje svoje djece. Drugo, družila se s jednom plemićkom katoličkom obitelji, i nakon nekog vremena počela je ispitivati svoje katoličke prijatelje o načelima koja ih pokreću i ponovno je otkrila svoju katoličku vjeru. Zbog toga je 1787. odlučila da njezina djeca Mitri (Demetrije) i Marijana budu katolici.
Demetrije je 1792. bio poslan u Ameriku kako bi dovršio svoje obrazovanje za plemića. U luci, u Rotterdamu, njegova majka je počela plakati, a njezin se sin počeo predomišljati u vezi putovanje, ali se ipak odlučio otisnuti u nepoznati svijet. Po dolasku u Baltimore odstupio je od očekivanja svojih roditelja. Osjetio je poziv za katoličkog svećenika i odlučio na njega odgovoriti u tek nezavisnim Sjedinjenim Američkim Državama.
Ušao je u Bogoslovno sjemenište u Baltimoreu i tri godine kasnije bio je zaređen za svećenika. Misionarski žar bjesnio je u srcu tek zaređenog svećenika. Njegova prva župa je potvrdila tu želju, jer je dobio župu Conewago koja je obuhvaćala dijelove Pennsylvanije, Virginije i Marylanda.
Konačno se 1795. dogodio događaj koji će ga dovesti u zapadnu Pennsylvaniju i tu će ostati do kraja života. Zbog poziva da udijeli bolesničko pomazanje u pograničnom gradu McGuire’s Settlement (iza Allegheneisa) odlučio je ostati tamo jer katolici toga kraja nisu imali svećenika.
Nakon četiri godine je za Božić 1800. podigao kapelicu u McGuire’s Settlement, i tu je ostao sljedećih četrdeset godina. Uložio je vlastito bogatstvo u stvaranje lokalnih obrta, mlinova i drugih djelatnosti. Odgajao je siročad kao svoju, a kako se misija protezala kilometrima nije mu teško bilo zbog jedne ispovijedi prijeći stotinjak kilometara! Zbog iscrpljenosti je preminuo 6. svibnja 1840. u sedamdesetoj godini života. Papa Benedikt XVI. je 2005. pokrenuo postupak da se (sluga Božji) Demetrije Gallitzin proglasi blaženim.
