Srijeda, 17. travnja 2024.

Moramo li više postiti kroz korizmu?

Ako vas netko potiče da provedete više vremena u molitvi tijekom korizme, vjerojatno se nećete raspravljati s njime. Ako vas netko drugi potiče da povećate svoja dobrotvorna davanja, vjerojatno ćete priznati da bi mogli biti velikodušniji. Ali što ako vas netko potiče da postite više?

Čut ćete da post čini ljude umornijima i mrzovoljnima, zadaje glavobolju i onemogućuje pojedinca da izvrši dnevni posao. Ali imamo u povijesti kršćanstva primjere mnogih svetaca koji su post svakodnevno prakticirali. Sv. Antun Pustinjak živio je desetljećima u pustinji posteći svaki dan i jedući samo kruh, sol i ulje. Zašto je odricanje od hrane na jedan dan postala teška kušnja za modernog katolika?

U naše doba se nestankom posta pojavila pretjerana pretilost. Stalna dostupnost ukusne hrane ogleda se u stalnom pozivu prema drugim primamljivim aktivnostima s implikacijama dobrobiti. U ponašanju kao što je korištenje društvenih medija, videoigara, pa čak i online kupnje, vidimo pretjeranu ovisnost o proizvodima. Poznato je da prehrambene tvrtke stvaraju svoje proizvode s ciljem povećanja upotrebe hrane.

Današnji vjernici tvrde da se korizmeni post ne mora odnositi samo na hranu jer postoji mnoštvo stvari kojih bismo se trebali “odreći“. Uobičajeno je da vam prijatelji daju do znanja da ne provode nikakve promjene u načinu na koji jedu tijekom korizme jer će umjesto toga “postiti“ s Facebookom ili nekom drugom aktivnosti. Vjernici koji uzimaju drugačiji oblik posta često kao potvrdu za svoju tvrdnju koriste riječi sv. Bazilija Velikog: „Prava posna laž je odbacivanje zla, suzdržavanje jezika, suzbijanje požude, laži i izdaje“.

Ovo je samo mali ulomak iz homilije sv. Bazilija koji pokazuje post kao kršćansku praksu koja sve duše navikava na borbu sa silama zla. Počevši s istočnim grijehom, on vodi vjernike primjerima posta u Starom zavjetu, uvijek iznova pokazujući da post vodi prema svetost, dok neuspjeh u postu vodi prema grijehu.

Zanimljivo je da sv. Bazilije u više navrata povezuje post s dobrim tjelesnim zdravljem, i kao Božji blagoslov i kao normalnu posljedicu samodiscipline, napominjući da liječnici često savjetuju bolesnike da jede samo najnužnije.

Mnogi zaboravljaju da sv. Bazilije opisuje i unutarnje obraćenje koje je vidljiv učinak posta. Post, kaže nam sv. Bazilije, malo znači ako nije popraćen rastom u vrlinama. Samoodricanje za vrijeme posta rađa u kršćaninu naviku discipliniranja volje, što može utjecati na aspekt pokoravanja unutarnjeg buntovnika i suobličavanja s Kristom.

Za vrijeme ove korizme nadam se da ćemo više vremena posvetiti molitvi, čak i poslušati opomenu svetog Pavla da „više molimo“. Za one od nas u svijetu, čija nas zvanja pozivaju da svoj um posvetimo mnogim problemima tijekom dana, borba je izdvojiti vrijeme za molitvu. Ali post je molitva tijela.

Teško je da će se naši umovi uvijek iznova preusmjeravati od problema ovog svijeta natrag u stvarnost neba, ali naša tijela mogu biti u neprekidnom stanju molitve tijekom posta. Ovakva vrsta žrtvenog dara je upravo ono što je potrebno čovjeku u ovom hedonističkom svijetu.

Izvor

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...