Kultna emisija Peti dan, u kojoj se okupljaju intelektualci, prošlog petka bila je zanimljivija nego inače. Raspravljalo se o Crkvi u Hrvata, točnije o velikim promjenama koje su se dogodile prije nekoliko tjedana u vodstvu Zagrebačke nadbiskupije. Mons. Kutleša postao je nadbiskup koadjutor, onaj koji će naslijediti mons. Bozanića – kada potonji napuni kanonsku dob za mirovinu.
Ali to nije bila središnja točka izlaganja Matije Štahana. Za vrijeme svoga ekspozea, Matija Štahan rekao je da postoji problematika lažnog milosrđa – tolerancija – koja odvodi Crkvu od njezinog poslanja. Naglasio je da u Crkvi u Hrvata postoje neki kao „nadbiskup Uzinić, koji nije bio u stanju jasno osuditi pobačaj kada je to bila tema prije pola godine“. Štahan smatra da se biskup nije mogao jednoznačno opredijeliti prema onome što piše u Katekizmu Katoličke crkve.
Što je nadbiskup Uzinić rekao o pobačaju prije pola godine?
Teško je reći na koju je točnu osudu pobačaja Matija Štahan mislio, ali možda je mislio na prošlogodišnji stav nadbiskupa Uzinića u vezi slučaja Mirele Čavajde, instruktorice joge koja je išla ubiti svoje dijete u Sloveniju – s obzirom da joj to nije bilo omogućeno u Hrvatskoj. U danima svibnja, kada je instruktorica joge punila naslovnice, mons. Uzinić je održao dvosmislenu homiliju na blagdan Gospe Trsatske.
Kako biste prosudili je li homilija bila dvosmislena, donosimo Vam samo izvadak iz homilije: „Govorim o situaciji žene koja nosi bolesno dijete i mnoštvu kamenja koje se ovih dana s različitih strana bacilo što na ženu, što na dijete. Što na one koji su za izbor, što na one koji su za život. Pitao sam se kako se uključiti, što reći, a da ne budem jedan od onih koji bacaju kamenje, koji osuđuju i isključuju. Iskreno priznajem da nemam odgovor na ovu situaciju“.
Neki će zbog dvosmislenosti ove homilije ponoviti glasinu da je mons. Uzinić prošao medijski trening kod mainstream – lijevih – stručnjaka na jednom privatnom učilištu, ali ne treba vjerovati takvoj glasini, nego moliti za Crkvu u Hrvata.
