Hodočasnici i ljubitelji bizantske umjetnosti iz cijelog svijeta, koji svake godine dolaze u velikom broju u poznato svetište u Máriapócsu, u istočnoj Mađarskoj, gdje se čuva povijesna čudotvorna ikona Bogorodice koja je proplakala, sada mogu svratiti i u novi Grkokatolički muzej u Nyíregyházi i obogatiti se dodatnim duhovnim i kulturno-umjetničkim sadržajem.
Muzej se prostire na površini većoj od 1800 četvornih metara u sklopu kulturnog centra, prvog takve vrste u svijetu, osmišljenom kako bi javnost upoznao sa stoljećima starim i relativno nepoznatim umjetničkim blagom.
U Mađarskoj živi nešto više od 350.000 katolika bizantskog obreda (grkokatolika), a okupljeni su u tri eparhije: nadbiskupija Hajdudorog te biskupije Miškolc i Nyireghazu. Godine 2015. papa Franjo uzdigao je Mađarsku grkokatoličku Crkvu na razinu metropolitanske crkve sui iuris (vlastitoga prava) sa sjedištem u Debrecenu i imenovao nadbiskupa Hajdudoroga vladiku Fülöpa Kocsisa metropolitom. Katolička Crkva bizantskog obreda nastala je 1646. godine kada se dio rusinskog klera i vjernika oko Nyíregyháze i Debrecena pridružio Katoličkoj crkvi u tadašnjem Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu.
Muzejski projekt koji je nastajao od 2018. godine, a svečano je otvoren u proljeće 2023. godine, ima za cilj ikonografski promovirati baštinu ove plodne kršćanske zajednice te približiti što široj publici različite aspekte njezine duhovnosti. Mnoge od njegovih vrijednih umjetnina dugo su bile zanemarene zbog dominacije latinske Crkve i procesa tzv. ‘latinizacije’ srednjoeuropskih i istočnoeuropskih crkava u 19. stoljeću te nedostatka sredstava koja su lokalne crkvene vlasti izdvajale za njihovo očuvanje.
„Dugo su vremena, u tom kontekstu latinizacije kulture, sami grkokatolici smatrali mnoga povijesna djela previše ‘egzotičnim’ da bi se brinuli o njihovu očuvanju i za njih izdvajali proračunske udjele, dajući prednost financiranju škola i drugih društvenih djelatnosti’“, izjavila je za National Catholic Register Irén Szabó, ravnateljica muzeja.
Osamdesetih godina 20. stoljeća lokalne su vjerske vlasti već počele sakupljati vrijedne predmete, uključujući ikone, liturgijsku opremu, tekstil, evanđelistare i zlatarske umjetnine iz raznih zbirki koje su sada uključena u novi muzej.
Irén Szabó, antropologinja udana za grkokatoličkog svećenika, posvetila je značajan dio svojih istraživanja ovoj istočno-kršćanskoj baštini, postavši tijekom godina jedna od njezinih vodećih stručnjakinja u Mađarskoj. Tako je godinama kontaktirala zajednice i svećenike koji su bili voljni dati umjetnička djela na procjenu kako bi ih ponudila nacionalnim muzejima. Tako se stvorila prilika da se sva djela okupe na jednom mjestu.
Četverokatna zgrada, smještena u susjedstvu Grkokatoličkog teološkog fakulteta u Nyíregyházi, podijeljena je na tematske cjeline koje uključuju povijesno razdoblje drvenih crkava, ikonostase (oltarne pregrade s ikonama), otajstvo presvete Euharistije i velikih svetkovina liturgijskog kalendara.
Obilazak muzeja je isprekidan interaktivnim i audio prostorima koji prate bilješke o izložbi, omogućujući posjetiteljima da duboko urone u 400 godina povijesti grkokatoličke Crkve u Mađarskoj, a najstariji predmet u zbirci je ikona sv. Šimuna Stupnika, koja datira iz druge polovice 17. stoljeća.
Prema ravnateljici Szabó, u 17. i 18. stoljeću je sjevernokarpatska tradicija uhvatila korijenje u Mađarskoj, a predstavlja prijelaz između zapadnih utjecaja i afirmacije istočnog bizantskog identiteta. Bizantski obred su na područje Mađarske donijeli slavenski Rusini iz područja Karpata koji su s vremenom mađarizirani u jezičnom i kulturnom pogledu.
Otvorenju i blagoslovu muzeja nazočila je 13. travnja 2023. i predsjednica Republike Mađarske Katalin Novak. Tom je prilikom istaknula: „Ovo predstavlja jednu veliku i čvrstu tradiciju koja ujedinjuje grkokatolike danas, koji su se očuvali unatoč povijesnim poteškoćama. Sačuvali su svoje obrede i tradiciju te ostali vjerni svojoj duhovnoj, intelektualnoj i materijalnoj baštini“.
Na otvaranju su bili brojni vjerski, politički i kulturni dužnosnici Mađarske. Među njima su bili mađarski grkokatolički metropolit nadbiskup Fülop Kocsis, zatim nadbiskup Giorgio Demetrio Gallaro, bivši tajnik Dikasterija za orijentalne Crkve u Rimu, te drugi grkokatolički i rimokatolički biskupi.
Istaknuvši kako su veliki grkokatolički književnici i umjetnici bolje od ikoga razumjeli da se Istok i Zapad spajaju kroz kršćansko kulturno stvaralaštvo, predsjednica Novak je rekla da su katolici bizantskog obreda donijeli „svjetlo Istoka zapadnoj kršćanskoj kulturi“, u skladu s latinskom izrekom Ex Oriente Lux (hrv. „S istoka, svjetlo“).
S ciljem zbližavanja kršćanskih naroda kroz umjetnost, kustosi muzeja također traže suvremene umjetnike čiji su radovi nadahnuti vjerom (posebno u Rumunjskoj, Ukrajini i Poljskoj, gdje postoji jaka grkokatolička prisutnost) kako bi dodali još vrijednih umjetnina postojećim zbirkama.
„Naš muzej ima poziv otvorenosti prema svijetu, što ne smije zakloniti činjenicu da su svi ovi liturgijski predmeti, koji su blago kršćanske vjere, stoljećima prožimani molitvama generacija koje su bile prije nas“, istakla je ravnateljica Szabó, izrazivši nadu da će to u svima probuditi želju za razmatranjem svetih otajstava vjere i poticati ih na sudjelovanje u božanskoj liturgiji. „Promatrajući ta djela“, zaključila je Szabó, „gledamo velike svjedoke vjere, koji kroz oči posjetitelja nastavljaju živjeti i koji nam nude nam prozor u vječnost“.
