U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo: „Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su ‘čini homoseksualni u sebi neuredni.’ Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni“.
Katekizam se pritom naslanja na Bibliju gdje se jasno govori kako je riječ o „sramotnoj strasti“ i „zastranjenju“ i kako „muškoložnici“ ne će baštiniti kraljevstva Božjega.
Ova su mišljenja potvrđena i 1986. kad je Kongregacija za nauk vjere na čelu s kasnijim papom Benediktom XVI. istaknula da se u pastoralnim programima mora jasno navesti „nemoralnost homoseksualnih aktivnosti“.
Deklaracije Fiducia supplicans, koja dopušta blagoslov homoseksualnih parova u neregularnim situacijama, izazvala je pravu pomutnju u Katoličkoj Crkvi. Na žalost, velik dio svećenika, biskupa i kardinala šuti o ovoj temi iako bi svakome trebalo biti jasno kao je riječ o skandaloznoj odluci. Smišljaju se kojekakve konstrukcije kako bi se obranilo neobranjivo i poslala poruka kako se zapravo ništa bitno nije promijenilo. A zapravo se radi o doktrini kuhanja žabe prema kojoj se postupno žele ozakoniti ponašanja koja su duboko suprotna nauku Crkve.
Papa Franjo, nekoliko dana nakon odluke, upozorio je na „nefleksibilne ideološke pozicije” koje mogu spriječiti Crkvu da vidi stvarnost i krene naprijed. „Ostanimo budni protiv krutih ideoloških pozicija koje nas često, pod krinkom dobrih namjera, odvajaju od stvarnosti i onemogućuju nam da idemo naprijed“, poručio je. „Pozvani smo, umjesto toga, krenuti i putovati, poput mudraca, slijedeći svjetlo koje nas uvijek želi voditi dalje, ponekad neistraženim stazama i novim cestama”, rekao je.
Katolici vjeruju da je samo jedan Put, Istina i Život i da u kršćanstvu treba izbjegavati „neistražene staze“ i držati se jasno nauka Katoličke Crkve. Sotona je taj koji voli dvosmislenost. Da-da ili ne-ne, uči nas Biblija, a sve drugo od zloga je.
Nedavnu papinu odluku komentirao je i bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere Gerhard Ludwig Müller u opširnom tekstu za stranicu InfoVaticana.com. On ističe da ne postoje biblijski tekstovi ili tekstovi crkvenih otaca i naučitelja ili prethodni dokumenti Učiteljstva koji bi poduprli zaključke Deklaracije Fiducia supplicans.
Kardinal ističe „da se ovdje ne blagoslivljaju samo grješni ljudi, nego se blagoslovom para blagoslivlja i sam grješni odnos. Ipak, Bog ne može dati svoju milost odnosu koji je u izravnoj suprotnosti s Njim i ne može biti usmjeren prema Njemu. Spolni čin izvan braka ne može ljude približiti Bogu i stoga ne može biti otvoren Božjem blagoslovu. Stoga, ako bi takav blagoslov bio dan, jedini učinak bio bi zavesti one koji su ga primili ili bili prisutni. Takvi bi ljudi mislili da Bog blagoslivlja ono što ne može blagosloviti. ‘Pastoralni’ blagoslov stoga ne bi bio ni pastoralni ni blagoslov“.
I upravo je tu poanta: ovdje se ne blagoslivlja grješni pojedinac, nego homoseksualni par.
Inovativni „pastoralni“ blagoslov, dodaje kardinal, stvoren je ad hoc za blagoslov situacija protivnih zakonu i duhu evanđelja. „Svećenici trebaju naviještati Božju ljubav i dobrotu prema svim ljudima, pomagati molitvom i savjetom grješnicima i onima koji su slabi i imaju poteškoća u obraćenju. To je sasvim drugačije od davanja izmišljenih i obmanjujućih znakova i riječi da Bog nije toliko zabrinut zbog grijeha. Skriva se istina da nas grijeh u mislima, govoru i djelu odvaja od Boga“.
Blagosloviti homoseksualnu zajednicu je, zaključuje Müller, bogohuljenje i svetogrđe.
Ovo je stav koji treba slijediti, iako će nedvojbeno progresivni krugovi unutar Crkve baš pravovjerne katolike nastojati proglasiti raskolnicima zbog neposlušnosti.
U vremenu sotonske perverzne inverzije svi smo pozvani na pojačanu budnost.
