XXVI. O vječnosti pakla
3. „I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni“ (Mt 25, 46)
Grješnici se najviše plaše smrti, ali kada dođu u pakao, željet će je najviše: „U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih“ (Otk 9, 6).
Stoga sv. Jeronim piše: „O smrti, koliko bi slatka bila, kojim si toliko gorka bila?“. Veli kralj David da se smrt hrani osuđenicima (usp. Ps 48, 15), a sv. Bernard tumači: „Kako se ovca hrani travom lišće jede, a korijen ostavlja, tako se isto smrt hrani osuđenicima svakog časa ostavljajući ih na života, kako bi ih poslije imala u vječnim mukama“.
Kada netko umre satrven boli, svatko ga sažalijeva; a osuđenik neće imati nikoga kada umre niti će ga netko sažalijevati. Car Zenon vikaše zatvoren u jami: „Molim Vas, otvorite mi!“. Nitko nije čuo njegovog glasa i tako je u najvećem očaju umro, nakon što je pojeo vlastito meso sa svojih ruku. „Viču osuđenici iz pakla“, veli sv. Ćiril Aleksandrijski, „ali ne dolazi im osloboditelj, plaču, ali ih nitko ne sažalijeva“. Koliko će trajati nevolja osuđenika? Zauvijek.
Pripovijeda se da je u Rimu jednom vrag bio upitan, koji bijaše zaposjeo jednu osobu, dokle će ostati u paklu; a na to je odgovorio srdito, rukama lupajući po stolici: „Zauvijek, zauvijek“. Te riječi prouzročile su veliki strah, te su mnogi bogoslovi iz rimskog sjemeništa, koji se tada bijahu ondje našli, odmah učinili opću ispovijed i promijenili život na bolje, na same one dvije riječi: „Zauvijek, zauvijek“.
Nevoljnog Jude! Već je prošlo dvije tisuće godina od kada boravi u paklu i za njega pakao uvijek iznova počinje. Nesretni Kajin! Tisuće godina bivstvuje u paklu, a njegov pakao svakog časa nanovo počinje. Osuđenik bi se više od svega veselio izlasku iz pakla, više nego što bi se siromašni čovjek obradovao da je postao kraljem. Proletjet će mnogi vjekovi, ponovit će se nebrojeno puta, a pakao će osuđenicima uvijek iznova počinjati.
Svaki osuđenik sklopio bi pogodbu s Bogom: Gospodine, pomnoži muke, koliko hoćeš i dokle hoćeš, samo stavi konac njima i zadovoljan sam. Ali svršetka neće nikada biti. Trublja božanske pravde trubit će uvijek u paklu. Osuđenici će pitati vragove: „Kada će prestati? Kada će završiti ovo trubljenje, ovo jaukanje, ovaj smrad, ovaj plamen, ove muke?“. Odgovorit će im: „Nikada… I trajat će zauvijek“. Moj Gospodine, rasvijetli tolike slijepce, za čije se obraćenje moli.
Bože dragi, ne mogu ovdje pretrpjeti malo hladnoće, ne mogu stajati u pregrijanoj sobi, a poslije će imati toliko strpljenja da stoje na vatrenom moru, budu gnječeni od vragova, ostavljeni od Boga i od svih grješnika kroz sve vjekove vjekova?
Molitva: Oče milosrđa, ti ne napuštaš onoga tko te traži (usp. Ps 9, 11). Do sada sam ti toliko puta okrenuo leđa, a ti me nisi napustio, ne napusti me niti sada dok te tražim. Kajem se, neizmjerno dobro, što sam tako slabo cijenio tvoju milost.
Gledaj rane svog Sina, poslušaj njegov glas kojim te moli da mi oprostiš. I ti, moj Otkupitelju, uvijek me prisjećaj muka koje si za me podnio, zbog ljubavi.
Isuse moj, kako ne bi plamtio tvojom ljubavlju, misleći da sam toliko godina trebao gorjeti u paklu, a ti si umro da me spasiš i tolikim milosrđem me oslobodio? Ti me ljubiš, ljubim i ja tebe. Ti ćeš mene vazda ljubiti, a ja tebe nikada neću ostaviti.
Spasitelju moj, oslobodi me od moguće nesreće gubitka Tebe i radi od mene što hoćeš. Zaslužujem svaku kaznu i primam je kako ne bih ostao bez tvoje milosti i ljubavi. O, Marijo, utočište moje, koliko sam puta sebe osudio na paklene muke, a ti si me izbavila? Oslobodi me od grijeha, koji me može rastaviti s milosti Božjom i strovaliti u pakao.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.
