Petak, 12. srpnja 2024.

JESTE LI SPREMNI NA SMRT? O ljubavi Božjoj

10. O ljubavi Božjoj

„Ljubimo dakle mi Boga, jer je on nas prije ljubio.“ (lv. 4, 19.)

1. Najprije promisli, da je Bog zaslužio da ga ti ljubiš, a to, jer je On prije tebe ljubio, nego si ti njega, dapače i On te je počeo ljubiti prije nego itko drugi. Na ovom svijetu prvi su roditelji bili, koji su te počeli ljubiti, ali te nisu ljubili, dok te nisu poznali. No, prije nego si ti došao na ovaj svijet. Bog te je ljubio. Nije bilo još ni tvog oca, ni tvoje majke na ovom svijetu, a Bog te je ljubio; dapače još od prije stvorenja ovog svijeta, Bog te je ljubio, a od koliko vremena te je prije ljubio, nego je ovaj svijet stvorio? Valjda hiljadu godina, hiljadu vjekova prije? Ne treba istraživati godine i vjekove; znaj da te Bog ljubi od vijeka: „U vječnoj ljubavi ljubio sam te.“ (Jcr.31,3) Jednom riječju Bog te ljubi od vijeka, otkako je On Bog, otkako ljubi samog sebe, od onog vremena ljubi i tebe. Zato sveta Janja govoraše, kad bi ju svijet i stvorovi stali napastovati: „Ne svijetu, ne stvorovi, ljubiti vas ne mogu; moj me je Bog prije ljubio, dakle posve je pravedno, da samo Bogu svu moju ljubav posvetim.“

Dakle, brate moj, oduvijek te Bog ljubi i jedino iz ljubavi te je stvorio na ovaj svijet. Iz ljubavi prema tebi još je mnogo lijepili stvari stvorio za tvoju službu i da te sjećaju na ljubav koju je On imao prema tebi, te koju mu ti duguješ. „Nebo i zemlja, govoraše sv. Augustin i sve drugo, govori mi da te ljubim.“ Kad je svetac razgledao sunce, mjesec, zvijezde, brda, rijeke činilo mu se, da mu to sve govori:”Augustinc, ljubi Boga, jer je On nas stvorio za te, da Ga ti ljubiš. Opat Ranše, kad bi razgledao brežuljke, rijeke, vrela, cvijeće, govorio bi da ga sve ove stvari sjećaju na onu ljubav, koju je Bog imao prema njemu. Također govoraše sv. Terezija, da su joj stvorovi predbacivali njezinu nezahvalnost prema Bogu. Sv. Marija Magdalena Pazzi, kad bi uzela u svoje ruke koji cvijetak, ili koju voćku, probudili bi odmah njezino čisto srce na ljubav prema Bogu, te bi sama u sebi govorila: „Dakle, moj dobri Bog oduvijek je mislio stvoriti ovaj krasni cvijet, ovu voćku, da ga zauvijek ljubim! Suviše promotri osobitu Božju ljubav u tom, da te je stvorio u kršćanskom mjestu i katoličkoj Crkvi. Koliko ih se rađa među bezbožnicima, Židovima i drugim nevjernicima, koji će se svi izgubiti? Malo je ljudi na svijetu koji imaju tu sreću i rađaju se u pravoj vjeri: i među tom manjinom i tebe je Gospodin odredio da budeš. Oh, koliko je neprocjenjiv dar vjere! Koliko miliona duša žive bez sakramenata, bez riječi Božje, bez izgleda dobrih drugova i bez svih drugih sredstava, koja se nalaze u našoj Crkvi da se po njima spašavamo! A Bog ti je svojevoljno htio dati sve te milosti i velike pripomoći bez ikakve tvoje zasluge; dapače stvarajući te i podjeljujući ti ove milosti, već je unaprijed predviđao one uvrede koje si mu imao učiniti.

Molitva: O, vrhovni gospodaru neba i zemlje, neizmjerno dobro, nedokučivo veličanstvo, ti koji si ljude toliko ljubio, kako si poslije od istih pogrdi van? Ali, medu tim ljudima. Bože moj, osobito si mene ljubio, obdario me tolikim milostima i osobitim dobročinstvima, koja si drugima uskratio, a ja sam te više od drugih pogrđivao. Padam pred tvoje noge, o Isuse Spasitelju moj, ne odbij me od svog lica. Mojom nezahvalnošću zaslužio sam da me zauvijek od sebe otjeraš; ali Ti si kazao, da ne znaš od sebe odbiti srce, koje se skrušeno kaje i k Tebi se vraća. Isuse moj, iz sveg se srca kajem što sam te vrijeđao. Do sad te nisam poznavao, a sad te priznajem za mog Gospodara, Otkupitelja, koji si umro, da me spasiš i da te ljubim. Isuse slatki, kad ću već jednom ovu moju nezahvalnost prema Tebi prekinuti? Kad ću zbiljno početi te ljubiti? Evo, danas odlučujem da ću te unaprijed svim srcem ljubiti i da ništa drugo ne ću ljubiti, osim Tebe samog. O, neizmjerna dobroto, klanjam ti se i za sve one, koji ti se ne klanjaju i ljubim te za sve, koji te ne ljube. U Te vjerujem, u Te se ufam, Tebe samog ljubim i samom Tebi sav se posvećujem, pomozi mi svojom milošću. Ta već poznaš moju slaboću. Ali kad si ine tolikim dobročinstvima obasipao i onda kada te nisam ljubio, niti želio da te ljubim, toliko više sad se trebam uzdati u tvoje božanstveno milosrđe, kad te ljubim, i kad drugo ne želim ljubiti, no samog Tebe? Gospodine moj. pokloni mi svoju ljubav, ali tako plamteću ljubav, da zaboravim na sve stvari ovog svijeta; Ljubav jaku, kojom ću moći svladati sve poteškoće, koje me odvraćaju od tvoje ljubavi; vječnu ljubav, da se nikada više ne pretrgne između mene i tebe. Uzdam se da ću to sve dobiti po tvojim zaslugama, o Isuse moj; također se ufam, da ću to sve dobili po tvom zagovoru, o Majko moja. Marijo.

Vigilare.info svake nedjelje donosi razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstovi su preuzeti iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906., a koje je 2007. izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...