U demonstracijama koje ponavljaju pismo Agathe Christie iz 1971., brojni vodeći članovi britanskoga društva potpisali su otvoreno pismo u The Timesu tražeći od Svete stolice da ne ograničava tradicionalnu misu.
Objavljeno 2. srpnja, otvoreno pismo pojavilo se u The Timesu, potpisano od vodećih članova britanskoga društva – uključujući katolike, protestante, nekršćane i ateiste – hvaleći „veličanstvenu duhovnu i kulturnu baštinu“ tradicionalne mise.
Osvrćući se na nedavne glasine o mogućim novim ograničenjima, odnosno zabranama tradicionalnih misa koje dolaze iz Vatikana, potpisnici navode kako su takve vijesti „bolna i zbunjujuća perspektiva, posebice za sve veći broj mladih katolika čija se vjera njeguje upravo na njoj“.
„Tradicionalna liturgija je ‘katedrala teksta i geste’, koja se razvijala kao što su se te časne građevine razvijale tijekom mnogih stoljeća“, napisali su. „Ne cijene svi njezinu vrijednost i to je u redu; no uništiti je čini se nepotrebnim i bezosjećajnim činom u svijetu u kojem povijest može vrlo lako izmaknuti zaboravu. Sposobnost staroga obreda da potakne tišinu i kontemplaciju blago je koje se ne može lako ponoviti, a kada nestane, nemoguće ga je rekonstruirati.“
Otvoreno pismo prepoznatljivo je po svojim potpisnicima, koji su istaknuti koliko i različiti. Nije iznenađujuće da su navedeni neki istaknuti katolici u javnom životu, poput lorda Altona od Liverpoola, sopranistice Sophie Bevan, pijanista sir Stephena Hougha, glazbenika i organizatora pothvata sir Jamesa MacMillana te istaknutih novinara Frasera Nelsona i Charlesa Moorea.
No pismo su također potpisale poznate osobe koje se nužno ne smatraju katolicima poput Biance Jagger, bivše supruge člana benda Rolling Stones Micka Jaggera ili lorda Lloyda Webbera i Juliana Lloyd Webbera: braće, vodećih skladatelja i voditelja glazbenoga kazališta te svjetski poznatih violončelista.
Pismo se zapravo vraća na poznato pismo Agathe Christie iz 1971., koje je objavljeno u The Timesu, u kojemu su katolici i nekatolici (uključujući Agathu Christie i vodeće članove britanskoga društva) apelirali na papu Pavla VI. da podrži tradicionalnu misu. Kao što je sir James MacMillan primijetio – u popratnom komentaru u The Timesu – pismo iz 1971. „postalo je poznato kao ‘pismo Agathe Christie’ jer je, očito, papa Pavao VI. bio toliko zapanjen kad je vidio ime ‘kraljice zločina’ da je dopustio da stara misa preživi“.
Potpisnici aktualnoga otvorenoga pisma istaknuli su vezu koju imaju s izvornikom iz 1971. godine:
„Ovaj je apel, kao i njegov prethodnik, ‘posve ekumenski i nepolitički’. Među potpisnicima su katolici i nekatolici, vjernici i nevjernici. Molimo Svetu stolicu da preispita svako daljnje ograničavanje pristupa ovoj veličanstvenoj duhovnoj i kulturnoj baštini.“
Iako to Vatikan još nije službeno potvrdio, posljednjih tjedana rastu često proturječne glasine o neizbježnim ograničenjima tradicionalne mise. Traditionis Custodes pape Franje iz 2021. već je uveo sveobuhvatna ograničenja liturgije, a kardinal Arthur Roche – prefekt Dikasterija za božansko bogoslužje –ušao je u evidenciju kao čvrsti protivnik drevnoga obreda mise.
MacMillan je napisao kako je Traditionis Custodes već došao kao „razoran udarac za katolike generacije Z koji su svoj duhovni dom pronašli u staroj liturgiji“.
Nastavljajući, MacMillan je uputio oštru kritiku protivnicima tradicionalne liturgije, komentirajući da je „činjenica da postoje vatikanski dužnosnici koji se prepuštaju ovom sitnom, filistarskom autoritarizmu protiv svojih suvjernika šokantna za nekatoličku publiku“.
Otvoreno pismo opisao je kao akciju „za obranu vjerskih sloboda“.
„Predstavlja široki politički spektar i umjetnike rođene u razmaku od 60 godina“, napisao je. „U duhu naše zajedničke ljudskosti, apeliramo na Svetu stolicu da vrati katolicima dragocjenu slobodu sudjelovanja u slavnoj liturgiji njihovih predaka.“
Društvo latinske mise Ujedinjenoga Kraljevstva, čiji su pokrovitelji MacMillan i Charles Moore, pozdravilo je otvoreno pismo, napominjući da „snažna podrška tradicionalnoj misi od strane nekatoličkih kulturnih ličnosti proizlazi iz njezina mjesta u svjetskoj kulturi“.
Izvor
