Koja je cijena koju trebamo platiti da bismo slijedili Krista? Odgovor je jednostavan i izazovan u isto vrijeme: voljeti ili umrijeti.
Sveto pismo jasno daje do znanja koliko je visoka cijena biti Isusov učenik. Krist nije ostavio prostora za pregovore – biti njegov sljedbenik znači potpuno organizirati svoj život u skladu s Bogom koji je proboden i razapet za naše grijehe.
Ljubav bez kompromisa
Ključni, štoviše, jedini uvjet za pripadnost općinstvu svetih jest ljubav. No, postoji olakšanje – cijena je već plaćena. Krist je unaprijed podmirio dug položivši svoj život za nas. Apostol Ivan jasno piše: „U ovome je ljubav – ne da smo mi ljubili Boga, nego da je on ljubio nas“ (1 Iv 4,10). Na nama je samo da uzvratimo uslugu – svojim životom, djelima, riječima.
No, kako to ostvariti u praksi? Može li ljubav biti temelj korizmenog zavjeta? Možda bismo trebali započeti s jednostavnom ljubavlju prema bližnjemu. No, tu dolazimo do izazova – ljubiti ne znači samo voljeti one koji nam odgovaraju, već i neprijatelje. Sveti Luka prenosi Kristove riječi:
„Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas kunu, molite za one koji vas zlostavljaju“ (Lk 6,27-29).
Tek tada Kraljevstvo nebesko otvara svoja vrata.
Majka Crkva nas podsjeća na još jednu utješnu istinu – nije nužno da nam se sviđaju oni koje moramo voljeti. U propovijedi koju je nedavno čuo jedan svećenik, citirana je mudrost njegove rođakinje: „Uvijek voli svakoga, ali s druge strane ulice.“ Drugim riječima, postavljanje određene distance ponekad može olakšati ispunjenje Božje zapovijedi.
Ali molitva za njih je obvezna. Ona je valuta nebeskog carstva. Bruce Marshall u priči „Čudo oca Malachyja“ opisuje svećenika koji se suočava s izazovom ljubavi prema neuglednom suputniku u vlaku. Shvaća koliko je teško voljeti bližnjega, ali i koliko je to nužno: „Jer dušu iza tog ispupčenog, crvenog lica otkupio je Krist, jednako sigurno kao i njegovu vlastitu.“
Ispit milosrđa
Na samrtnoj postelji kardinal Richelieu je, upitan je li oprostio svojim neprijateljima, odgovorio: Nemam ih više. Svi su umrli.“ No, za one čiji neprijatelji još uvijek žive, ostaje dužnost molitve. Sveti Robert Bellarmine upozorava: „Kristova škola je škola milosrđa, a na velikom završnom ispitu milosrđe će biti cijeli nastavni program.“
U protivnom, prijeti nam sudbina onih duša koje u paklu kroz vječnost ponavljaju: „Ne želim voljeti. Ne želim biti voljena. Samo želim da me ostave na miru.“ I Bog im to dopušta, iako to znači vječnost boli i gubitka.
Poziv na djelovanje
U ovom korizmenom vremenu, pokušajmo naučiti „nositi grede ljubavi“, kako nas podsjeća pjesnik Blake. Izmolimo molitvu za one koji nas ljute, one s kojima se ne slažemo, one koji su nam neugodni. Možda će upravo oni moliti za nas. Jer ako je Bog ljubav, a On nas prvo ljubi, tada je jasno – naše spasenje ovisi o tome hoćemo li i mi ljubiti jedni druge.
