Četvrti članak u seriji: Vlč. Chad Ripperger „Budimo savršeni: Ispit savjesti u korizmenoj misiji – Deset Božjih zapovijedi“
Četvrta Božja zapovijed: „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“
Trenutak istine, ako to već niste shvatili. Poštujte svoje roditelje. U redu. Dakle, dat ću vam primjer kako ljudi omalovažavaju svoje roditelje, a da to i ne shvaćaju u našoj današnjoj kulturi.
Ako pročitate 154. kvestiju (q.) ili pitanje Summa Secunda Summa Theologiae sv. Tome, vidjet ćete što kaže o grijehu bluda. Tvrdi da glavni razlog za činjenje ovog grijeha nije neumjerenost. Glavni razlog za nepoštivanje ove zapovijedi je nepravda prema ocu koji ne može zaštiti čast svoje kćerke. Kršenje ove zapovijedi također spada i pod kršenje šeste Božje zapovijedi. Drugi dio ove zapovijedi, koji se zaboravlja, je da svjedočimo nedostatku poštovanja roditelja. Sad, ovo postaje vrlo važna točka jer ću o tome govoriti u dva dijela.
Prvo, postoji krjepost poniznosti. Dakle, poniznosti je krjepost koja nam pomaže u poštivanju onih koji su iznad nas, tj. konkretno naših roditelja. I puno puta me mladići pitaju, dobro, kako znate kakva će ona biti žena? Vrlo jednostavno. Vidite sluša li svog oca.
Kakav je njen odnos s ocem? To nije apsolutni pokazatelj, ali je prilično dobar pokazatelj. Kako se sin odnosi prema majci? Tako će se i ubuduće ponašati prema svojoj ženi. I tako pokazuju znači li im išta poštivanje roditelja.
U poštivanju roditelja je pohvala za izvrsnost. U čemu je izvrsnost? Oni su te rodili, odgojili su te i žrtvovali su se za tebe. I tako imate obvezu odati im počast, a to je pohvala ili priznanje za izvrsnost.
Ali također to znači da roditelji to moraju učiniti, ali ne samo u odnosu prema djeci. Dajte mi vremena za objašnjenje prije nego što dođemo do drugog dijela. S vremena na vrijeme, obično žena u srednjim četrdesetima, udana, dovede mi desetogodišnje dijete koje je jednostavno izvan kontrole, a one smatraju da je dijete opsjednuto. I onda moram pitati: Udarate li ikad dijete? I dobijem odgovor: O, oče, ne vjerujem u to. I, eto, tamo je demon, jer roditelji, napose majke, u 90 % slučajeva jednostavno nisu pravilno disciplinirali svoje dijete. Ali što mislite koje je sljedeće pitanje koje ću postaviti ženama?
Je li žena sluša muža?
Slušate li muža? Ovo je božanski pozitivni zakon. Žene, budite podložne svojim muževima. To je Božja zapovijed. To nije zahtjev. Ne temelji se na zaslugama vašeg muža. Svi znamo tko je pametniji, muškarac nije niti cjelovit kao vi, niti krjepostan. To nije problem. Ovdje je u pitanju autoritet.
Zašto sad ulazim u ovo? Ulazim u ovo upravo zato što će savršenstvo žene u braku biti postignuto kad ona ima pokornost prema mužu kao glavaru kućanstva. Upućena je na njegov autoritet, ne zbog njega, nego zato što to dolazi od Boga. O tome imamo svjedočanstva u u Starom zavjetu, i u Novom zavjetu, a Lav XIII. bio je posljednji papa koji je to ponavljao. Sva vlast, autoritet, dolazi od Boga.
Vidjet ćemo što muž mora učiniti za koju minutu. Nadalje, pitao sam jednu ženu: Jeste li poslušni svom mužu? Odgovorila je: 99 % vremena ne. To je uredu, jer sve što vaše dijete uči i vidi jest da netko tko bi trebao biti poslušan nekom drugom može jednostavno biti neposlušan kad poželi ili kad misli da bi trebao.
Tu su i obveze u odnosu prema djeci, roditeljima, pod četvrtom Božjom zapovijedi. Na primjer, događa se u posljednje vrijeme odgađanje krštenja. Ovo postaje veliki problem. Ljudi odgađaju krštenje djece za kasnije godine života. Crkva je svoje rekla, to je još uvijek dio kanonskog prava, trebali biste krstiti dijete unutar prvih nekoliko tjedana nakon rođenja, što se obično tumači kao dva do četiri tjedna nakon izlaska iz rodilišta.
Ako idemo dalje od toga, Crkva to smatra riskiranjem spasenja djeteta ako se djetetu nešto dogodi, i vi biste bili odgovorni za to. Dakle, postoje problemi u vezi krštenja djece. Ponekad roditelji čak i nemaju namjeru krstiti djecu. Prava je ‘ljepota’ kad čujete ljude kako govore: Pa ja ne želim krstiti svoje dijete; želim mu dati mogućnost izbora kad odraste.
U redu. Trebamo samo nešto razlučiti. Dopustit ćete djetetu, adolescentu, donošenje odluke o nečemu što određuje njihovo spasenje za cijelu vječnost u stanju apsolutnog i krajnjeg neznanja. To je jednostavno suludo, jer će 99% ljudi jednostavno krenuti drugim putem. Ne će postati katolici jer je teško živjeti katoličkim životom.
Zato svjedočimo neuspješnom podučavanje djece vjeri. Znate, jedan od najvećih problema koje smo zapravo imali je taj što su ljudi koji su odrasli u 1950-ima zapravo išli u stvarno dobre katoličke škole, puno njih je išlo u takve škole. A onda se sve srušilo kad smo došli u 1960-e i 1970-e… Oni su činili isto što i njihovi roditelji te su slali djecu u katoličke škole, ali nisu uspjeli provjeravati djecu kako bi bili sigurni da zapravo čuju ono što bi trebali čuti i ne budu dovedeni u konfuziju, zabludu.
Dakle, nemojte popustiti pravilno poučiti djecu o vjeri. Uvijek kažem ljudima, gledajte, vaš cilj kao roditelja nije poslati djecu na fakultet.
Vaš cilj je dovesti vaše dijete do dovoljne zrelosti da kad napune 18. godinu života preuzmu obveze i dužnosti koje imaju odrasli u društvu, a to prati duhovnu, moralnu i psihičku formaciju. To je vaš posao. Tamo se ne spominje fakultet. To ne znači da ih ne možete poslati na fakultet. Samo kažem.
Je li muževi preuzimaju svoje odgovornosti?
A što je s muževima? Pa, s muževima, ima nekoliko stvari koje trebam započeti. Kad je Eva predala plod Adamu, ona je preuzela poglavarstvo, što je grijeh uzurpacije. Dakle, kad god se žena pobuni protiv autoriteta svog muža ili preuzme autoritet u određenoj situaciji, to je uzurpacija. To je poseban grijeh protiv pravde.
Ali kad žena pruži muškarcu priliku, što on učini? Odrekne se svog autoriteta. Dakle, sad imate taj problem s muževima, samo joj daje ono što želi kako bi šutjela, kako je ne bi morao slušati, ili jednostavno joj daje prednost u nošenju s problemima, kako se ne bi morao baviti time. A to je samo kapitulacija, odricanje muškarca od njegovog autoriteta. To je neodgovornost.
Adam je u osnovi počinio dva grijeha, zapravo postoji najmanje osam grijeha, zapravo više, ali koje je počinio u trenutku pada. Ali dva od njih odnosila su se na njegovu neodgovornost. Ne biste trebali odustati od svog autoriteta. Zapravo, Otac poručuje da je Adam trebao opomenuti Evu.
Trebali su se držati zapovijedi, a ne jesti jabuku. A zatim imamo i feminizam. Sad, feminizam se definira kao nespremnost ostavljanja vlastitog zadovoljstva po strani kako bi se slijedilo ono što je mukotrpno. Dajte mi trenutak za objasniti to na primjeru muškarca koji je toliko usredotočen na vlastito zadovoljstvo i ono što želi u vezi sa svojim zadovoljstvom, jer ne želi raditi stvari koje su mukotrpne.
Muškarci: neodogovorni i feminizirani
Dakle, obdržati poglavarstvo u obitelji nije jednostavno, teško je i neugodno. Zato crkveni oci naučavaju da Adam nije želio biti odvojen od užitaka svoje žene. I od tog trenutka nadalje, muškarci imaju problem s neodgovornošću i feminiziranošću, a kao rezultat toga odriču se autoriteta ili zlorabe autoritet za vlastite ciljeve. Autoritet, prema cjelokupnoj tradiciji Crkve, nikad nije dan. Nikad se nikom ne daje radi onog koji ga prima.
Daje se onima koji su pod vlašću. Autoritet muža nije za njegovu korist. To je za dobrobit njegove žene i djece. Crkveni autoritet, čak i autoritet Svetog Oca, biskupa, klerika, to je za dobrobit onih koji su pod njima. Nije to za njih.
Ali ovo je jedno od glavnih područja u kojima vidim dosljedne neuspjehe u braku, dosljedno među katolicima. Biskup Fulton Sheen, jednom prilikom, nedugo nakon ređenja, bio je postavljen na službu kod jednog župnika koji je bio pomalo star i svojeglav, vjerojatno poput mene. I taj župnik je tijekom jedne homilije propovijedao o Poslanici Efežanima, o podložnosti žena muževima. I u određenom trenutku, rekao je, ako postoji neki čovjek koji je glavar kućanstva u toj župi neka ustane. Međutim, neko vrijeme nitko nije ustao.
Konačno je, neki tip skroz straga, sa šeširom u ruci, ustao. I tad se župnik nagnuo i rekao: „Vi ste glavar kućanstva?“ A muškarac mu odgovori: „Nisam. Žena mi je rekla da ustanem!“
Kažem muškarcima, posebno kad se spremaju oženiti, i zapravo sam to rekao jednom svom prijatelju. Podsjetili ste me da ovo naglasim. Nikad ne dajete svojoj ženi ono što ona želi. Nikad. Dajte joj ono što će je usrećiti. I sad, ako je krjeposna, to je jedno te isto.
Ali ako postoji bilo koje područje njezina života koje nije krjeposno i vi se na to ne obazirete, učinit ćete je nesretnom i na kraju ne će biti sretna s vama.
Bračni dug
Sljedeće što je važno istaknuti za odnose bračnih parova je neisplaćivanje bračnog duga. To u osnovi znači da ako postoji razuman zahtjev za konzumacijom bračnog čina od jedne strane, sve dok nije nerazuman, druga osoba mora ga izvršiti. Kad se ženite, tehnički gledano, svećenik samo služi, što u biti znači što? On je dužnosnik koji stoji ondje i osigurava pravilno izvršenje čina.
Dvije uključene strane su te koje jedna drugoj podjeljuju sakrament. A kad ulazite u brak, sklapate ugovor. Crkva to naziva savezom. Ako zapravo pogledate tradicionalnu definiciju saveza vidjet ćete da je to svečani ugovor. To je pitanje pravde; jer kad uđete u brak svom supružniku dajete prava nad vlastitim tijelom.
Zato nas sv. Pavao podsjeća kako to više nije njegovo tijelo, nego njezino, i nije više njezino tijelo, nego njegovo. Ta prava znače da ako ne vratite bračni dug kad postoji razuman zahtjev, to je smrtni grijeh. To je ono što je Crkva oduvijek naučavala. Danas ljudi kažu kako treba biti romantičan, i da je problem što nije romantično. To nije dovoljno dobar razlog.
I znate izgovor kao boli me glava. Niti to nije dovoljno dobar izgovor. S druge strane, muškarcima to često govorim više nego ikome, ako joj nije dobro, ne budite idioti. Prava? Dakle, iako možete uputiti zahtjev, znate, budite milosrdni i brinite se za ženu u vezi s tim, a to zapravo dovodi do druge točke, do točke kad muževi moraju voljeti svoje žene.
Muževi moraju voljeti svoje žene
Zašto moraju voljeti svoje žene? Jer, ako vole svoju ženu, onda su se spremni žrtvovati za nju. I to je ugrađeno u psihologiju žene. Ako je njezin muž požrtvovan u odnosu s njom, nikada sebe ne smatra dijelom jednadžbe, već samo gleda ono što je najbolje za nju, jamčim vam, ona će mu biti naravno sklona, tj. željet će se podložiti. Ali ako je muškarac sebična svinja, jer većina muškaraca su svinje, ono što će se dogoditi jest da će njoj biti jako teško. Ovakvo funkcionira ljudska psiha. Njoj će biti vrlo teško podvrgnuti se, a to je krivnja muškarca.
Kakvi ste na poslu?
Nadalje, osvrnut ću se i na odnos prema poslu, što također spada pod četvrtu Božju zapovijed. Dakle, trošite li uzalud vrijeme dok ste na poslu, posebno ako ste plaćeni po satu, trošite li zapravo vrijeme koje se od vas traži na nešto drugo? Kad se prijavljujete, kad se odjavljujete i kad pišete satnicu (osam sati), jeste li zapravo radili osam sati?
Ili ste pola svog radnog vremena proveli skrolajući po mobilnom uređaju, razgovarajući s nekim ili radeći stvari na računalu koje nemaju nikakve veze s vašim poslom? Usput, ako to učinite, morate nadoknaditi štetu. Ako ste proveli sat i pol tijekom dana ne radeći posao koji vas je platio vaš poslodavac, ili se morate vratiti i odraditi taj drugi sat i pol plaće, ili morate novčano nadoknaditi taj sat i pol za koji ste bili plaćeni. To je naknada štete, jer ako to ne učinite, onda ste počinili krađu. Ovo je ono što većina ljudi ne shvaća, korištenje mobilnog uređaja ili računala za aktivnosti koje nisu povezane s vašim poslom, dok ste na poslu, predstavlja oblik krađe.
Peta Božja zapovijed kaže: „Ne ubij!“
Sad, očito, neću ovoj zajednici govoriti o zahtjevima za prestankom pobačaja. Jer ako vam treba takav razgovor, rado ću ga imati s vama, ali to pokazuje da imamo veći problem. Ali postoji još jedna stvar koju zapravo uočavamo u vezi s kršenjem pete Božje zapovjedi, a to je IVF (In vitro oplodnja). Praksa medicinske potpomognute oplodnje je široko rasprostranjena i sad je u modi, posebno je među političarima popularno to podržati.
Ali u stvari, osim činjenice razdvajanja jedinstva bračnog para i degradiranja u jednoj mjeri prokreacije, kao što Pavao VI. ističe u Humanae Vitae; i Pavao VI. govori o tome u Donum Vitae, ovaj postupak dovodi do stvaranja niza različitih embrije, a na kraju se veliki broj njih ubija. I to je još jedna stvar protiv koje se borimo, jer Katolička crkva je za život, zar ne? Naravno.
Ali ovo nas sad dovodi do kontracepcije. Zaklada Heritage otkrila je tijekom jednog istraživanja da je Bill Clinton tijekom obnašanja predsjedničke dužnosti želio vidjeti koliki je postotak katolika živio vjeru po pitanju morala. I zapravo je napravljena studija, vladina studija. I studija je pokazala da 98 % katoličkih parova ili, trenutačno, koristi kontracepciju ili ju je koristilo. Postotak se u promile razlikovao od opće populacije. Pa, ipak, mi svećenici rijetko čujemo za ovaj grijeh.
Petoj Božjoj zapovijedi se protivi i obijesnom ponašanju na cesti. A što je s pijanstvom ili prekomjernim opijanjem? Jeste li uljudni prema drugim vozačima kad ste na cesti? Ne govorim ovo tek usput, ne nastojim povezati pijanstvo i pristojno ponašanje. Ali u odnosu na petu Božju zapovijed, ovdje dolazi do izričaja ljutnja. To je začetak grijeha protiv pete Božje zapovijedi i to se mora nadvladavati.
Jednom sam imao slučaj kad sam bio napadan tijekom različitih faza u procesu oslobađanja jedne osobe. A napadi su se pojačavali tijekom završne pete faze, neposredno prije čina oslobođenja. A kad (demon) napadne nutrinu egzorcista, potonji počne učiti jako puno o demonu i njegovoj naravi i čemu je sklon, i tako dalje. I tako, jednom, demon je kušao moje postupanje.
Pokušavao je isprovocirati moju percepciju kako bi me iziritirao ili razljutio vezano uz određene pojave ili događaje. I tad sam se počeo još više posvećivati Gospi, što mi je pomoglo. Ali tijekom jedne od sesija nadvladao sam ga, premlatio… I rekao je tad da razljuti većinu duša tako što ih natjera na vezivanje uz njihovu vanjštinu. A kad ono izvanjsko nije onako kako ljudi žele, tad potiče bijes u odnosu na to. Dakle, što ovo znači? To znači da se veliki postotak vašeg bijesa može riješiti jednostavnim otpuštanjem onih stvari koje su izvanjske. To je zapravo istina o bijesu dok vozite cestom.
Vožnja drugih ljudi nije savršena; ali ako ste nadvladali to, onda ne će biti problema. Zato poradite na tim konkretnim stvarima. Samo počnite razmišljati o ovome. Kroz koja područja svog života jednostavno prolazim?
Promijenite život da provedete što manje vremena u čistilištu
Nemojte samo lutati kroz to, nego izbliza pogledajte koja područja vlastitog života trebate promijeniti kako biste bili sigurni da ne ćete morati provesti puno vremena u čistilištu…
Ovo su samo neke uobičajene stvari s kojima se većina ljudi na kraju bori. Dakle, u tu svrhu, ako vas nešto od ovog nije, znate, pogodilo, počnite pitati našu Gospu, konkretnije Gospu Žalosnu. O njoj sam zapravo već ranije pričao… Pitajte (N)ju koje su vam mane? Na prestanku činjenja kojih grijeha njezin Sin želi da najviše radimo? Onih grijeha koje ne vidimo ili ih nismo uzeli za ozbiljno.
Ako ste osrednji u svom duhovnom životu, ako niste sveti, znate, ljepota je u tome što možemo reći kako nitko u ovom objektu nije svetac. Jer kad bi bili sveti, rekli bi: Jesam, to je istina, oče. Ali ako niste sveti, trebali biste reći: Oče, nisam svetac.
Ali ako niste sveti, to pokazuje postojanje neuravnoteženost nekih područja vašeg duhovnog života i napredak će ovisiti o ispravljanju tih nedostataka. Nalazite se na prekretnici. Morate se baviti stvarima koje treba ispraviti. Morate o tome promišljati.
