Proročanstvo iz Fatime se ostvaruje, a Katolička Crkva – apostolska, rimska – sa svojim nepogrješivim istinama vjere i morala ostaje posljednja stabilna točka u kaosu suvremenog svijeta, piše prof. Roberto de Mattei.
Kratki prekidi vatre u Gazi ne bi trebali stvarati iluzije ni o budućnosti tih sporazuma ni o mogućnosti skorog mira između Rusije i Ukrajine. Postoji temeljna razlika između ova dva sukoba. Sporazum u Gazi bio je moguć jer je postojao pobjednik i poraženi – Izrael i Hamas – te široka suradnja arapskih i muslimanskih država koje su željele vratiti red nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023.
U slučaju Ukrajine situacija je drukčija: još nema pobjednika ni poraženog, a ne postoji ni široka koalicija spremna izolirati Rusiju, koja, za razliku od Hamasa, raspolaže nuklearnim oružjem. Kina, o kojoj je Rusija danas ovisna, ima interes zamrznuti angažman SAD-a u Europi kako bi se mogli usredotočiti na Tajvan.
Američki predsjednik Donald Trump, nastojeći povećati vojnu nazočnost u tom geopolitičkom području, želi smanjiti angažman SAD-a u Europi, ne shvaćajući da je uloga Europe u ratu u Ukrajini ključna za budućnost Zapada. Dok je Europa mlađa sestra SAD-a u političkom i gospodarskom smislu, u duhovnom i kulturnom smislu ona je njihova majka, jer američka civilizacija proizlazi iz europskog intelektualnog, vjerskog i moralnog nasljeđa.
Ukrajina – nekadašnje Kijevsko kraljevstvo – povijesno i politički pripada Europi, a napuštanje te zemlje bilo bi moralno kukavičluk i politička kratkovidnost.
Trump, nastojeći okončati rat, riskira ponoviti pogrješku Putina: podcijeniti ne samo predsjednika Zelenskog, već duh otpora ukrajinskog naroda. Ukrajinci su preživjeli Holodomor (1932.–1933.) u kojem je poginulo oko četiri milijuna ljudi te desetljeća otpora protiv sovjetske vlasti. Dogovor koji bi im nametnuo neprihvatljive uvjete teško bi bio moguć.
Prevedeni kroz povijest, odnosi s Rusijom uvijek su bili složeni. Trump možda ne poznaje djela Josepha de Maistre’a, Juana Donoso Cortésa ili Henryja Adamsa, koji su upozoravali na nesavladivu snagu i razmjere ruske zemlje – više kao prirodnu silu nego kao narod u zapadnom smislu riječi.
Nije jasno koliki je Trumpov cilj širenje američke moći, a koliki osobna ambicija i težnja za nagradama, poput Nobelove nagrade za mir. Za razliku od njega, Putin je izoliran u odlučivanju, sklon samouništavajućoj logici, svjestan da mu ostaje vlastiti režim do smrti.
Putin je naredio ubojstva protivnika unutar i izvan Rusije i izazvao tragedije stotinama tisuća svojih građana tijekom neuspjelih vojnih kampanja. Ljetna ofenziva Rusije nije postigla planirane ciljeve; grad Pokrowsk je preživio, a kontrola nad ukrajinskim regijama koje Rusija želi ostaje nedostižna.
Današnje međunarodne odnose više ne vode iskusni stratezi, nego neukrotive emocije, pojačane digitalnim medijima. Robert Kaplan naziva to „shakespearovskim padom” – unutarnji demoni političkih vođa potiču ih na određeni stupanj ludila. Emocije sada prevladavaju nad razumom, a gnjev, osveta i mržnja oblikuju psihologiju mase. Ideologije gube snagu, dok se destruktivne strasti šire i u virtualnom svijetu.
U tom kontekstu dolazi do unutarnjeg raspada civilizacije. Komunizam opstaje kao destruktivna sila, Xi Jinping ga jača u Pekingu, a Putin primjenjuje u Moskvi.
Proročanstvo iz Fatime se ostvaruje, a Katolička Crkva ostaje posljednja stabilna točka u kaosu suvremenog svijeta. Kad sve bude zahvaćeno vrtlogom sadašnjosti i kad vrijeme postane tok događaja bez smjera, refleksija kroz povijest i teologiju postaje nužna. Božja intervencija moguća je u svakom trenutku, a jedan čin vjernosti ili izdaje može promijeniti tijek povijesti.
U 5. stoljeću, rimski general Bonifacije, comes Africae, izdao je vjeru i Rim u savezu s Vandalima (Prosper iz Akvitanije, Chronicon, 429.). Sveti Augustin, koji ga je pozivao na borbu, umro je razmišljajući o padu Rimskog Carstva, koje je klonulo ne samo zbog barbara, nego i zbog izdaje vlastitih branitelja.
Ipak, iz ruševina tog Carstva rodila se kršćanska srednjovjekovna civilizacija. Teologija povijesti svetog Augustina, svjedoka pada Rima, ostaje jedini ključ za otvaranje srca prema nadi.
