Jednostavan čin molitve za druge može imati dubok utjecaj.
Godinama sam u autu držala krunicu kupljenu u second-hand trgovini. Svaki put kad bih je držala i molila, mislila bih na osobe kojima su te zrnca pripadala i molila za njih. Nitko nije izvan dosega naših molitava. Dok je naša moć da činimo opipljiva djela ograničena, moliti za druge možemo uvijek i svugdje, bez ograničenja prostora i vremena.
Katehizam Katoličke crkve kaže: „Od Abrahamovog doba zagovaranje – moliti u ime drugih – karakteristika je srca otvorenog Božjem milosrđu. U vremenu Crkve, kršćanska zagovorna molitva sudjeluje u Kristovoj, kao izraz zajedništva svetaca. Onaj tko moli gleda ne samo svoje interese, nego i interese drugih, čak i za one koji mu nanose zlo.“
Poznata je priča o svetoj Moniki i njezinim upornim molitvama za sina, svetog Augustina, ali manje je poznata priča o svetoj Pelagiji, plesačici i prostitutki iz 4. stoljeća. Biskup Nonnus je molio za njezino obraćenje kad ju je ugledao u prolazu pored crkve. Pelagija se obratila i ostavila stari život iza sebe.
Pronaći osobe za koje možemo moliti nije teško. Svakodnevno susrećemo prijatelje, članove obitelji i sugrađane – svi mogu imati koristi od naših molitava. Duh Sveti često nas potiče na molitvu, samo ako obratimo pažnju.
Jedna dirljiva priča o moći zagovorne molitve dolazi od muškarca koji je ujutro tijekom trčanja pomolio Zdravo Marijo kad je ugledao hitnu pomoć. Kasnije mu je susjeda rekla da je, u trenutku svoje medicinske krize, osjetila da se netko moli za nju. Zamislite kada bismo uvijek mogli znati kakav učinak imaju naše molitve. Jednog dana, Božjom voljom, saznat ćemo.
Danas smo svakodnevno bombardirani vijestima o tragedijama i skandalima koji traže naše molitve. Možda je upravo to svrha naše informatičke ere: omogućiti nam da molimo za ljude diljem svijeta, poznate i nepoznate, koji trebaju molitvu, iako ih nikada ne ćemo upoznati.
Ne trebamo sve detalje tragedija. Naprotiv, previše informacija može biti štetno – može potaknuti ogovaranje, osuđivanje ili nepotrebnu emocionalnu uključenost. Zagovorna molitva najbolje djeluje kada se držimo određenog emotivnog distanciranja: molimo za druge bez da preuzimamo njihovu patnju. To nam omogućava da molimo za više ljudi i situacija, čuvajući mir i jasnoću uma.
Naše molitve doista mijenjaju stvari. Možda ne će drastično promijeniti okolnosti drugih ili spasiti živote, ali mogu olakšati teret koji netko nosi, a to nije mala stvar.
Ponekad je teško moliti se kad smo preplavljeni krizom. U tim trenutcima korisno je i ponizno tražiti molitvu od drugih. Mir koji osjećamo u takvim trenutcima često je upravo snaga molitve drugih za nas.
U našem društvu neovisnosti i „sve mogu sami“ često je teško tražiti pomoć kroz molitvu. Srećom, anonimna molitva za posebnu nakanu omogućuje da zatražimo molitvu bez objašnjavanja detalja – a ponekad činimo uslugu onima koji se za nas mole.
Molitva za druge ne mora biti složena ili duga. Jedna kratka molitva ili vlastita patnja ponuđena za drugoga može doslovno mijenjati živote, ovdje i u vječnosti.
Ne zaboravimo ni na duše u čistilištu koje uvijek trebaju našu zagovornu molitvu. Studeni, mjesec posvećen dušama u čistilištu, idealno je vrijeme za početak navike molitve za pokojne.
I na kraju, iako spontane molitve mogu biti moćne, najmoćnija molitva koju možemo ponuditi jest sveta misa – za duše u čistilištu, za susjeda u zdravstvenoj krizi, za člana obitelji ili čak za poznatu osobu koja se nalazi na tamnom putu. Nitko ne ostaje bez koristi od naše molitve.
