Na 150. obljetnicu rođenja Eugenija Pacellija (2. ožujka 1876.), koji je kao papa Pio XII. vodio Crkvu u najdramatičnijim godinama 20. stoljeća, ponovno se otvara rasprava o njegovoj ulozi u Drugome svjetskom ratu i odnosu prema nacizmu. U razgovoru za Catholic Register Emilio Artiglieri, predsjednik Odbora „Papa Pacelli – Udruga Pio XII.“, odlučno tvrdi: „U svjetlu opsežne dokumentacije nijedan ozbiljan povjesničar ne može govoriti o ‘Hitlerovom papi’.“
Znanost protiv „crne legende“
Artiglieri razlikuje dvije razine rasprave: znanstvenu i medijsku. Na znanstvenoj razini, ističe, već su desetljećima dostupna istraživanja i dokumenti, uključujući višesveščano izdanje Actes et Documents du Saint Siège relatifs à la Seconde Guerre Mondiale, objavljeno još za pontifikata pape Pavla VI.
Nakon odluke pape Franje o otvaranju vatikanskih arhiva iz vremena Pacellijeva pontifikata objavljene su i nove studije koje, prema Artiglieriju, dodatno osporavaju tezu o Papinoj navodnoj šutnji ili simpatijama prema nacizmu.
Ipak, na razini popularne kulture „crna legenda“ i dalje živi. Upravo tu, smatra, treba uložiti više napora kako bi se javnosti približila cjelovita povijesna istina.
Film „Nürnberg“ i stare optužbe
Posebno se osvrnuo na novi Netflixov film Nürnberg, redatelja Jamesa Vanderbilta, koji sugerira Papinu navodnu popustljivost prema nacistima i rezerviranost prema suđenjima u Nürnbergu.
Prema navodima iznesenima u intervjuu, Sveta Stolica već je početkom studenoga 1945. Nürnberškom sudu predala tajne dokumente koje je tužitelj Robert H. Jackson smatrao iznimno važnima. Jedan od optuženih, nacistički dužnosnik Hans Frank, čak se pitao djeluje li Vatikan kao „pomoćni tužitelj“.
Ako su ti navodi točni, oni nude bitno drukčiju sliku od one koju često prenose filmovi i mediji.
Odnosi sa Židovima i poratna priznanja
Artiglieri podsjeća i na poratne izraze zahvalnosti židovskih zajednica. Među njima je i obraćenje rimskog vrhovnog rabina Israela Zollija, koji je 1945. na krštenju uzeo ime Eugenio, upravo u čast Pija XII.
Godine 1955. Izraelska filharmonija nastupila je u Vatikanu u znak zahvalnosti za pomoć progonjenim Židovima tijekom rata. Takvi povijesni detalji, smatra Artiglieri, važni su i danas – u vremenu rastućeg antisemitizma – jer pokazuju primjer univerzalne kršćanske ljubavi koja „ne poznaje granice nacionalnosti, religije ni rase“.
Hoće li Pio XII. biti proglašen blaženim?
Papa Benedikt XVI. proglasio je Pija XII. časnim, čime je Crkva priznala herojske krjeposti njegova života. Za beatifikaciju je, prema važećim pravilima, potreban dokaz čuda po njegovu zagovoru. Iako postoje svjedočanstva o uslišanjima, zasad nijedan slučaj nije formalno priznat kao čudo.
Artiglieri ističe kako pobožnost prema „Pastoru Angelicusu“ i dalje postoji diljem svijeta te da vrijeme beatifikacije „ostaje u Božjim rukama“.
Na 150. obljetnicu rođenja u Rimu su najavljene konferencije i svečana misa u crkvi Santa Maria in Vallicella, koju je Pacelli pohađao kao mladić.
Rasprava o Piju XII. očito ne će uskoro završiti. No jedno je sigurno: otvaranje arhiva i nova istraživanja pomiču raspravu iz sfere ideoloških optužbi prema ozbiljnoj historiografiji. Upravo će ona, oslobođena etiketa i filmskih konstrukcija, na kraju dati najvjerodostojniji odgovor na pitanje tko je doista bio papa Eugenio Pacelli.
