Odriješite ga i pustite neka ide.
Uskrsnuće Lazara nije samo povijesni događaj od prije dvije tisuće godina. Ono je i slika našega života: mi smo Lazar, ali i Marta i Marija. Ovaj evanđeoski prizor otkriva kako Isus djeluje u nama i za nas. Promotrimo ga kroz sedam faza te otkrijmo kako nas Gospodin spašava i podiže na novi život.
1. Bog dopušta
U našem se životu ponekad javljaju kušnje koje, po otajstvenom Božjem naumu, vode prema nečemu većem. Gospodin dopušta teškoće iz različitih razloga, ali ako ostanemo vjerni, svaka kušnja u konačnici postaje na našu slavu i na slavu Božju.
Kad je čuo za Lazarovu bolest, Isus kaže: „Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju.“ Bog, dakle, privremeno dopušta patnju kako bi se očitovala njegova slava i učvrstila vjera mnogih.
2. Bog čeka
Ovdje se susrećemo s još jednom tajnom: Bog ponekad kaže – čekaj.
Evanđelje svjedoči: „Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara. Ipak, kada je čuo da je bolestan, ostade još dva dana na mjestu gdje je bio.“ Upravo zato što ih ljubi, Isus odgađa dolazak.
To je paradoks koji nije lako razumjeti. Očekivali bismo da ljubav požuruje pomoć, no Sveto pismo često nas poziva na strpljenje. Vrijeme čekanja jača nas i priprema za veća djela koja Bog želi učiniti.
3. Bog plaća cijenu
Unatoč prividnoj odgodi, Bog nas ne prestaje spašavati i blagoslivljati. Isus odlučuje poći Lazaru, iako time izlaže vlastiti život opasnosti.
Učenici su zabrinuti jer u Judeji već postoje planovi da ga ubiju. Ipak, Isus ide. Za naše ozdravljenje i spasenje on je spreman platiti cijenu. Tu cijenu nikada ne smijemo zaboraviti.
4. Bog poziva na vjeru
Isus govori Marti: „Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?“
Isus „propisuje“ vjeru jer drugog puta nema. Prije nego što će uskrisiti Lazara, traži od Marte čin vjere.
Pitanje je upućeno i nama: kako odgovaramo? Ne samo kako bismo trebali, nego kako doista i iskreno odgovaramo?
5. Bog je zahvaćen snažnim osjećajima
Dolaskom na mjesto događaja, Isus je duboko potresen. Evanđelje opisuje njegovu tjeskobu, uznemirenost i suze. Izvorni grčki izraz sugerira i snažan gnjev, gotovo prkos protiv zla.
Isus ulazi u samu srž borbe. Njegov je gnjev usmjeren protiv smrti i zla koje je, prema Pismu, ušlo u svijet zavišću đavla (usp. Mudr 2,23). Taj „gnjev“ zapravo je izraz njegove strastvene želje da obnovi i iscijeli svijet.
6. Bog pobjeđuje
Na kraju, Isus uvijek pobjeđuje. Njegova snaga ne poznaje poraz.
„Lazare, iziđi!“, povika Isus. I mrtvac iziđe, omotan povojima, lica prekrivena rupcem.
Ondje gdje se čini da više nema izlaza, Isus ga stvara.
7. Bog uključuje i nas
Nakon čuda, Isus govori prisutnima: „Odriješite ga i pustite neka ide.“
Iako on daje novi život, uključuje i druge u dovršetak djela. Krist nas podiže, ali Crkvi povjerava zadaću: oslobađati one koje je on oživio, pomagati im da doista budu slobodni.
Ova evanđeoska priča nije samo o Lazaru. Ona je o svakome od nas. U njoj prepoznajemo put kojim nas Bog vodi – od kušnje, preko čekanja i vjere, sve do pobjede i novoga života.
