U ekskluzivnom razgovoru za LifeSiteNews biskup Joseph Strickland govorio je o krizi u Katoličkoj crkvi, doktrinarnoj zbrci, opasnostima relativizma, tradicionalnoj latinskoj misi, dokumentu Amoris Laetitia, islamu, moralnom relativizmu i ulozi papinstva.
Tijekom razgovora više je puta pozvao biskupe, svećenike i laike na vjernost, jasnoću, hrabrost i ljubav ukorijenjenu u Isusu Kristu, kojega naziva „utjelovljenom Istinom”.
LifeSiteNews: Preuzvišeni, iz dana u dan sve je jasnije da je naša sveta Majka Crkva izložena strateškom napadu iznutra, i to s najviših razina, na podmukle načine. Napadnute su temeljne istine, osnovni nauci te drevni sakramentalni i liturgijski obredi. Duše se gube i vode prema vječnoj propasti.
Kao laici sve to vidimo i srce nam je slomljeno. Neki pastiri izdaju vjernike svojim zabludama, drugi svojom šutnjom.
Usred svega toga nitko od nas ne smije šutjeti. Imamo primjer hrabrih mučenika koji su odbili „prinijeti tamjan”. I mi moramo biti spremni položiti život za Krista i njegovu Crkvu.
Zato nam je velika utjeha i ohrabrenje svjedočiti vašoj nepokolebljivoj vjernosti istini i trajnom nauku Katoličke crkve. Hvala vam, Preuzvišeni, što ste danas s nama. Naša pitanja uglavnom će se odnositi na ovu krizu u Crkvi.
Preuzvišeni, kako biste objasnili očito odbacivanje naravnoga zakona u našem društvu, u kojem mnogi danas unutarnja zla vide kao nešto dobro?
Biskup Strickland: Za mene se sve svodi na relativizam koji je zavladao svijetom, a nažalost i velikim dijelom Crkve. Istina je Isus Krist. On je utjelovljena Istina. Moramo gledati u njega jer je on punina Božje objave.
Kada izgubimo Isusa Krista kao središte utjelovljene Istine, tada tonemo u relativizam: „tvoja istina”, „moja istina”, „istina koja je trenutačno zgodna”. Tada se sve počinje raspadati.
Papa Feliks III. rekao je: „Ne suprotstaviti se zabludi znači odobriti je; ne braniti istinu znači potiskivati je.” Zašto mislite da tako malo biskupa brani Blaženu Djevicu Mariju i temeljni nauk Crkve
Ne želim suditi svojoj braći biskupima, ali znam da ja, kada znam istinu, moram o njoj govoriti. Kada postoji zabluda, moram govoriti s ljubavlju i jasnoćom. Kao nasljednik apostola ne mogu šutjeti.
Svoju braću biskupe jednostavno potičem: govorite u obranu istine, a ta je istina Isus Krist.
Kako druge potaknuti na povratak Katoličkoj crkvi ili na obraćenje, kada se danas čini da Crkva promiče blagoslove sodomitskih parova, pričest za osobe u preljubničkim vezama, lažni ekumenizam, vjerski indiferentizam i suzbijanje tradicionalne latinske mise?
Te su pojave izraz ranjenosti pojedinaca u Crkvi, ali one nisu prava Crkva.
Crkva u svojoj savršenosti već postoji na nebu. U ovom trenutku Blažena Djevica Marija, anđeli i svi sveti u slavi štuju Oca, Sina i Duha Svetoga: Sanctus, Sanctus, Sanctus.
Crkva vojujuća na zemlji često kroz povijest posrće: slaba, grješna i ranjena. To u našem vremenu vidimo vrlo jasno.
I klerike i laike potičem da ne zaborave: ta iskrivljenja – blagoslovi grješnih odnosa, pričesti u preljubničkim vezama, zbrka oko liturgije – ljudski su promašaji, a ne svetost Kristove Crkve.
Svetci i mučenici umirali su za istinu. Moramo se držati njihova svjedočanstva i pamtiti da Kristova Crkva ostaje sveta, čak i kada joj mnogi unutar nje nisu vjerni.
Kako vidite islam kao prijetnju Katoličkoj crkvi?
Uvijek moramo imati na umu da Bog ljubi svaku osobu. Bog ljubi muslimane. Ali upravo zato što ih Bog ljubi, moramo ih pozivati Isusu Kristu.
Jedan je Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje.
Ne smijemo biti naivni kada je riječ o islamu. Povijest nas tomu uči. Katolici bi trebali čitati o bitki kod Lepanta. Kršćani su se tada oduprli muslimanskoj invaziji jer su prepoznali opasnost.
Molimo za obraćenje svih naroda, ali se istodobno odupiremo putovima koji vode dalje od Krista.
Dr. Josef Seifert upozorio je da Amoris Laetitia sadrži „moralno-teološku atomsku bombu” jer dopušta situacijsku etiku u vezi sa svetom pričešću za osobe u preljubničkim vezama. Što katolici trebaju misliti o tome što je papa Lav XIV. pohvalio Amoris Laetitia kao „svijetlu poruku nade”?
U središtu problema jest situacijska etika i ideja da savjest stoji iznad objektivne istine.
Naravno, moramo slijediti svoju savjest, ali dužni smo je oblikovati prema Kristu, koji je utjelovljena Istina.
Nažalost, Amoris Laetitia otvara vrata ideji da, ako nečija savjest kaže da je nešto grješno prihvatljivo, tada to postaje prihvatljivo. To nije katolička vjera.
Molimo za papu Lava XIV. i za sve biskupe i kardinale. Moramo podupirati Petrovu službu jer ju je Krist ustanovio. Ali podupirati papinstvo ne znači pretvarati se da je zabluda istina.
Istinska ljubav prema Svetom Ocu znači s ljubavlju ga pozivati natrag vjernosti Isusu Kristu kad god se promiču zbrka ili zabluda.
Gospa Fatimska upozorila je da više duša odlazi u pakao zbog grijeha tijela nego zbog bilo kojega drugog razloga. Što katolici trebaju misliti o nedavnim pokušajima umanjivanja spolnoga grijeha?
Čitajte prvo poglavlje Poslanice Rimljanima. Čitajte riječi svetoga Pavla. Čitajte evanđelja.
Spolni grijesi teški su grijesi. To nije samo poruka Fatime, to je nauk Isusa Krista i Svetoga pisma.
Kada crkveni vođe umanjuju te grijehe, uvode duše u zbrku. Istinska ljubav poziva grješnike na pokajanje i spasenje.
Pokušava li Vatikan normalizirati sodomiju?
To je opravdano pitanje.
Ne možemo blagoslivljati grijeh. Svaki blagoslov koji se čini kao potvrda grješnih odnosa stvara zbrku.
Katekizam sodomitske čine naziva „u sebi neurednima”, a Crkva mora nastaviti naviještati tu istinu – ne da bi osudila osobe, nego da bi pomogla spasiti duše.
Crkva postoji radi spasenja duša. Ako ljudima govorimo da je težak grijeh prihvatljiv, tada iznevjeravamo svoje temeljno poslanje.
Tijekom posljednjeg desetljeća vjerni katolici vidjeli su kako mnogi u hijerarhiji promiču ranije osuđivanu etiku „bešavne haljine”, u kojoj se razborita pitanja poput masovne migracije, siromaštva i okoliša stavljaju na istu razinu – pa čak i iznad – unutarnjih zala kao što je pobačaj, koji, prema WHO-u, svake godine odnosi živote 73 milijuna nerođene djece diljem svijeta. U čemu je opasnost takve etike?
Postoji hijerarhija istina i moralnih pitanja.
Pobačaj je prvorazredno pitanje jer izravno napada nevini ljudski život. O razboritim pitanjima mogu postojati legitimna neslaganja. O unutarnjim zlima ne mogu.
Zamagljivanje tih razlika stvara zbrku i slabi moralnu jasnoću.
Ako svećenik ili biskup namjerno odbija propovijedati protiv pobačaja, može li to biti grijeh propusta?
Da, može postati grijeh propusta.
Svećenici i biskupi moraju se zapitati sprječavaju li ih strah od kontroverze ili pritisak svijeta da propovijedaju istinu koja im je povjerena pri ređenju.
Nismo zaređeni da bismo čuvali udobnost ili izbjegavali kritiku. Zaređeni smo da naviještamo Krista.
Preuzvišeni, poznato je da imate veliku ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji. Što vama osobno znače naslovi Suotkupiteljica i Posrednica svih milosti?
Za mene ti naslovi govore o dubokoj blizini naše Blažene Majke poslanju njezina Sina. Naravno, samo je Isus Krist naš Spasitelj i Otkupitelj. Ali Bog je u svom savršenom planu odlučio uključiti Mariju na jedinstven i intiman način u djelo spasenja. Stajala je pod križem. Patila je sa svojim Sinom. Njezino je Bezgrješno Srce bilo probodeno, kako je Šimun prorekao. Nikada se nije odvratila od njegove patnje i nastavlja voditi duše k njemu.
Kao Suotkupiteljicu, vidim Gospu kao savršenu učenicu, potpuno sjedinjenu s Kristovim otkupiteljskim poslanjem – nikada njemu jednaku, nego savršeno suradnički sjedinjenu s njim. Ona nas uči kako patiti s ljubavlju, kako ostati vjerni podno križa i kako reći „da” Bogu čak i kada to košta svega.
A kao Posrednicu svih milosti, vidim nježnost majke koju je Bog izabrao da sudjeluje u dijeljenju milosti koje je Isus Krist zaslužio. Svaka milost dolazi od Krista, ali njemu je drago uključiti svoju Majku u privlačenje duša k sebi. U mom životu pobožnost prema Mariji uvijek me vodila bliže Isusu Kristu, nikada dalje od njega. Istinska marijanska pobožnost uvijek vodi dubljoj ljubavi prema Gospodinu, dubljem poštovanju prema Euharistiji, dubljem pokajanju i većoj vjernosti istini.
Mislim da je jedna od velikih tragedija našega vremena to što mnogi pokušavaju umanjiti ulogu Blažene Djevice Marije kako bi vjera bila prihvatljivija suvremenom svijetu. Ali kada se Mariju umanjuje, duše trpe, jer ona je Majka koju nam je Krist dao s križa.
Sveci su to duboko razumjeli. U svakom vremenu krize obraćali su se Gospi. Vjerujem da i mi danas to moramo činiti više nego ikada.
Kako proturječne tvrdnje o istini mogu dolaziti od istoga, božanski zaštićenog učiteljskog autoriteta? Slabi li papa koji naučava lažni nauk vlastiti autoritet?
Kada papa govori dvosmisleno ili promiče ideje suprotne istini, on slabi vjerodostojnost svoje službe – ne zato što su Krist ili Crkva oslabljeni, nego zato što zbrka narušava povjerenje u tu službu.
Istina ostaje nepromijenjena. Krist ostaje vjeran.
Ali Kristov namjesnik mora jasno naviještati istinu, a ne odražavati zbrku svijeta.
Kakvo je vaše mišljenje o najavljenim biskupskim posvećenjima Svećeničkog bratstva svetoga Pija X. i o stanju nužde koje ih potiče? Možete li objasniti što je to stanje nužde, kako je nastalo i kako bi se moglo ispraviti
Kada se kanonski govori o „stanju nužde”, misli se na tešku krizu u životu Crkve u kojoj se smatra da je ugroženo spasenje duša – a ono je uvijek vrhovni zakon Crkve – zbog zbrke, zablude ili pastirskog propusta. U povijesti Crkve taj pojam priznaje da mogu nastati izvanredne okolnosti u kojima se vjernici bore očuvati i primati ono što je Crkva uvijek naučavala i predavala.
Mislim da moramo iskreno priznati da prolazimo kroz vrlo ozbiljnu krizu u Crkvi – doktrinarnu, moralnu, liturgijsku i pastoralnu. Mnogi vjerni katolici osjećaju se zbunjeno, pa čak i napušteno, jer se istine koje su nekoć bile jasno naučavane danas zamagljuju, umanjuju ili im proturječe glasovi unutar same Crkve. Vidimo zbrku oko braka, spolnosti, Euharistije, jedinstvenosti Krista, poštovanja u liturgiji i mnogih drugih temeljnih istina.
Kada mnogi vjerni katolici osjećaju da se jednostavno bore zadržati ono što je Crkva uvijek naučavala, tada moramo priznati da to nije normalno stanje u životu Crkve. U tom smislu vjerujem da živimo u stvarnoj duhovnoj izvanrednoj situaciji.
Mislim da se ova kriza razvijala postupno, desetljećima, kroz slabu katehezu, moralni relativizam, liturgijske zloporabe, gubitak poštovanja prema svetome i preveliku prilagodbu duhu svijeta, umjesto da se svijet pozivalo na obraćenje u Isusu Kristu.
Što se konkretno tiče FSSPX-a, tu situaciju ne treba jednostavno odbaciti ili karikirati. Postoje stvarna kanonska pitanja. Ali trebali bismo barem razumjeti odakle dolaze mnogi vjerni katolici povezani s FSSPX-om. Mnogi traže poštovanje prema svetome, doktrinarnu jasnoću, vjernost svetoj Predaji i puninu katoličke vjere kako je uvijek bila predavana.
Tradicionalna latinska misa nahranila je nebrojene duše i snažno naglašava žrtveni karakter Euharistije, Božju transcendenciju te poziv na svetost i pokajanje. Misa po novom obredu ostaje valjana, ali na previše mjesta oslabljeni su poštovanje i jasnoća o svetim otajstvima.
Kako se ta situacija može ispraviti? U konačnici, samo istinskim povratkom Isusu Kristu i punini katoličke istine. Potrebni su nam jasnoća nauka, poštovanje u bogoslužju, vjernost svetoj Predaji, hrabri biskupi, sveti svećenici i autentično jedinstvo ukorijenjeno u istini – a ne tek institucionalno jedinstvo ili nametnuta šutnja.
Molim za potpuno ozdravljenje i pomirenje unutar Crkve. Ali ozdravljenje počinje iskrenošću. Krizu ne možemo riješiti ako najprije ne priznamo da kriza doista postoji.
Nalazimo li se sada u situaciji u kojoj je vjerni katolik ponekad prisiljen birati između istine i poslušnosti, odnosno između istine i jedinstva?
Istinska poslušnost nikada nije u sukobu s istinom. Istinsko jedinstvo nikada nije u sukobu s istinom.
Svako autentično jedinstvo jest jedinstvo u Isusu Kristu. Svaka autentična poslušnost jest poslušnost Isusu Kristu.
Kada vođe u Crkvi ne uspijevaju vjerno naviještati istinu, katolici prije svega moraju ostati vjerni Kristu.
Sveti Toma Akvinski uči da se poslušnost u konačnici duguje Bogu.
Moramo poštovati Petrovu službu i moliti za papu, ali vjernost Kristu dolazi na prvo mjesto. Ako biskupi, kardinali ili čak pape govore protivno istini koju je Krist objavio, tada ljubav od nas traži da kažemo: „Oče, vratite se Isusu Kristu. Vratite se njegovoj istini.”
