Rat protiv djece i protiv života predstavlja jednu od ključnih odrednica našega doba.
Antiživotni stav možemo prepoznati u svim elementima moderne kulture i politike. Industrija abortizma svake godine ubije na desetke milijuna ljudi.
Globalističke agende financijski stimuliraju tzv. odgovorno roditeljstvo koje podrazumijeva imanje samo jednog djeteta. Takva je politika ukinuta i u Narodnoj Republici Kini čiji će se broj stanovnika, prema procjenama UN-a, do kraja stoljeća sa sadašnjih milijardu i 400 milijuna stanovnika smanjiti na 500 milijuna.
Zelena agenda ide korak dalje: za zelene radikale svako novo dijete je nova tona ugljičnog dioksida. Mlada gimnazijska profesorica u Njemačkoj, Verena Braunschweiger, kao najradikalniji izdanak zelene ideologije, pred nekoliko je godina izdala manifest u kojemu je istaknula da nova djeca nisu potrebna jer će njihovo rađanje pogoršati klimatsku situaciju na Zemlji.
Nova „gladna usta“ znače novu tonu ugljičnog dioksida. „Uskoro nećemo imati što disati. Ledenici će se istopiti i svi ćemo propasti. Prestanite rađati!“, stoji u manifestu, u kojemu autorica apelira na žene da se dragovoljno odreknu majčinstva.
Jučer u jednim dnevnim novinama u Hrvatskoj čitamo kako navodna književna zvijezda Hanif Kureishi dolazi u Hrvatsku. Književnik na naslovnici novina poručuje: „Djeca pokvare svaki brak. Tek kad odu, počnete živjeti“.
Djeca su, dakle, nametnici koji troše CO2, a kad se i rode treba ih što prije potjerati iz obitelji jer uništavaju brak. Perverzna inverzija. Prava je istina zapravo ta da brak tek prima puninu onda kad se rode djeca.
Na djelu je dijabolični rat protiv djece kojemu se pridružuje i tzv. LGBT agenda.
Danas smo doznali kako je Visoki upravni sud presudio da istospolni partneri mogu ravnopravno pristupiti postupku usvajanja djece i pritom ih se ne smije diskriminirati prema spolnoj orijentaciji. Jasno je kako će ovaj potez i onako već unesrećenu djecu dodatno unesrećiti stvarajući im neprirodno okruženje za odrastanje, formiranje i razvoj.
No uskoro bi svaka kritika LGBT agende u Hrvatskoj mogla postati kažnjiva pa ćemo zbog ovakvih osvrta – tko zna? – možda i iza rešetaka.
Tako je, prema pisanju mainstream medija Vrhovni sud uvažio žalbu na presudu Županijskog suda u Zagrebu i prihvatio optužbe Duginih obitelji prema kojima je udruga Vigilare poticala na diskriminaciju i uznemiravanje LGBTIQ osoba i njihovih obitelji. Riječ je o presedanu koji bi mogao imati strašne implikacije po vjernike u Hrvatskoj.
Sudsko suzbijanje dobra
Talijanski publicist Roberto de Mattei svojedobno je, u knjizi „Diktatura relativizma”, napisao: “prva je etapa nijekanje postojanja objektivnog zakona ili istine, s posljedicom izjednačenja dobra i zla, poroka i krjeposti. Druga je etapa institucionalizacija moralnoga zastranjenja, tj. pretvaranje osobnoga poroka u javnu krjepost. Treća je etapa društvena cenzura i sudsko suzbijanje dobra. Do te smo točke stigli. Danas živimo u svijetu koji se temelji na protudekalogu po kojemu je sve dopušteno, osim javno ispovijedati vjernost načelima naravnoga i kršćanskoga poretka“.
Radi se upravo o tome: o sudskome suzbijanju dobra. Uskoro bi i citiranje Biblije glede homoseksualizma moglo postati kažnjivo, o čemu već svjedočimo u nekim zemljama.
Medijski ostracizam već je danas prisutan. Svaka i najmanja kritika LGBT agende u baš svim mainstream medijima aktivira kulturu otkazivanja.
Ako želite vidjeti tko u nekoj državi ima snažan utjecaj, pogledajte koga se ne smije kritizirati. Pod krinkom ugroženosti progone se svi koji misle drugačije.
Ako je sve obitelj – onda ništa nije obitelj
Prvotna kulturmarksistička (post)šezdesetosmaška agenda svodila se na izravno razaranje obitelji. U Manifestu KP traži se ukidanje obitelji, a teoretičari Frankfurtske škole smatrali su obitelj fašističkom kreacijom jer joj je izvorište u tradicionalnoj kulturi.
Danas se I LGBT agenda želi dočepati statusa obitelji pa se tako govori o „duginim obiteljima”. Odakle takva transformacija?
Jasno je: ako je sve obitelj – onda ništa nije obitelj. Cilj je dezavuiranje institucije obitelji, a pritom najviše stradavaju djeca koju će sada homoseksualni partneri i u Hrvatskoj moći posvajati.
Odlika je dekadentnih vremena da se nešto što nije prirodno i normalno želi prikazati kao vrhunaravna vrijednost. Od staroga Rima pa do danas.
Posljedice dekadencije iz povijesti su nam dobro poznate. Na žalost, loši smo učenici i iz povijesnoga iskustva malo smo toga naučili.
Kazna će zato biti – visoka.