Četvrtak, 01. prosinca 2022.

Rat je proglašen: Vrhovništva i vlasti tame napali su katoličku Hrvatsku – odbijamo napad i idemo u žestok boj!

U posljednjih nekoliko tjedana sodomiti, feministkinje i njihovi woke saveznici u medijima, politici i sudstvu izveli su jedan bliztkrieg nad katoličkom Hrvatskom. Ovo je kratak pregled tih napada:

  • Slučaj Čavajda – masovno promicanje ubijanja nerođene djece, divljanje ljevičarskih političkih stranaka i protivljenje priziva savjesti medicinskog osoblja;
  • Zabrana zastava Hoda za život u Zagrebu – cancel, tj. odbacivanje kulture i demokracije. Sustavna diskriminacija;
  • Pravosudni aktivizam: sramotne i politički korektne odluke Vrhovnog suda (Dugine obitelji vs. Vigilare) koji diskriminira i uznemiruje katoličke vjernike te odluka Visokog upravnog suda o izručenju djece na posvojenje homo-zajednicama. Sprega woke politike i sudstva.
  • Titov zloduh u Zagrebu. Opet? Crvena buržoazija želi Zagreb vratiti u boljševičko vrijeme terora i da nas sav normalni svijet ismijava.
  • „Grljenje“ dva sodomita u Zagrebu, bez mokrenja…

U Svetom Pismo jasno sv. Pavao govori o ovoj skupini:

Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. (Rim 1, 26-28.)

Kada kažem „katolička Hrvatska“, mislim na onu Hrvatsku koja je vjerna Bogu, svojoj katoličkoj vjeri i tradiciji, obitelji, i cijeloj hrvatskoj uljudbi koja nas je održala već trinaest stoljeća.

Ti trinaestoljetni temelji katoličke Hrvatske sada se žestoko napadaju na jedan površinski i prozaičan način. Žele silom nametnuti nešto što je protuprirodno i protucivilizacijski.

Za nas katolike nije opcija, već obaveza s krovova vikati protiv promicanja i javnog Izražavanja smrtnih grijeha, a ovdje naročito mislim na ubijanje nerođene djece, aktivnu sodomiju i veličanje okrutnih povijesnih ličnosti kao što je Tito.

Iritantno i ide na živce

Običnog, zdravorazumskog Hrvata sve te stvari iritiraju i idu na živce, bez obzira je li praktični katolik ili je netko tko jednostavno zna razmišljati svojom glavom.

Stvari stoje ovako. Pogledajmo tipičan model napada na katoličke zemlje: Irsku, Španjolsku ili Maltu. Male i beznačajne snage (sodomiti, baby killeri, itd.) ne mogu ništa napraviti svojim snagama. Pomažu im i treniraju ih međunarodne skupine i zaklade koji ih izdašno financiraju. A onda i strani (EU i američki) političari i veleposlanici zovu i rade pritisak na domaće kukavičke političare, a oni na domaće medije.

Ove skupine izravno idu na rušenje tradicionalnog katoličkog morala koji jamči sigurnost i stabilnost u društvu, naročito preko zdravih obitelji.

Njihov napad je organiziran i sustavan i stvoren je da nas uplaši i stvori osjećaj bespomoćnosti i, na kraju, pasivnosti i rezigniranosti.

Sitna, agresivna i sektaška manjina


No, to je daleko od istine. Ovo je virtualna igra moći. Oni stvarnu moć nemaju, oni su jedna sitna, agresivna i sektaška manjina koja bi uvela totalitaristički režim, što već radi gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.

Nas jednostavno ima puno više, ali ne smijemo šutjeti, već dizati svoj glas.

Kako?

  • Govoriti otvoreno (kao katolici) protiv njihove kulture smrti, protiv sodomije, ubijanja nerođenih, protiv veličanja masovnih ubojica;
  • Nazivati medije i političare;
  • Paziti što djeci serviraju u školama i sveučilištima;
  • Podržavati grupacije kao Vigilare koje idu „u glavu“ u društvu i preko sudova;
  • Puno moliti i činiti zadovoljštinu za grijehe koji svojom težinom vape u Nebo.

Pitat će nas budući naraštaji što smo napravili?

Naš najveći neprijatelj je pasivnost, fatalizam i lažni obziri što će netko misliti o nama. Treba odrasti i kao odrasli muževi i žene preuzeti odgovornosti za smjer i vrjednote hrvatskog društva i državu.

Svi čekamo za nekoga drugoga da nešto napravi ili pokrene. Krivo. Svatko od nas mora djelovati koliko god može, prvo u svojoj obitelji i krugu prijatelja i u širem društvu.

Što nas briga što netko govori protiv nas ili nas ismijava? Pa o prvi kršćani su se radovali kada su ih bacali lavovima jer su znali da će biti mučenici i da će uskoro gledati Boga.

Imajmo strah Božji i znajmo da je put do neba trnovit i pun borbe. Gledajmo budućnost Hrvatske i kako ćemo odgovoriti kada nas djeca i unuci budu pitali što smo napravili da se zaustavi ovo kolektivno ludilo koje se promiče?

Probudimo se i djelujmo duhovno i konkretno, a ne isprazno prigovarati i jadati se kako je teško. To je tako nedostojno.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...