Uklanjanje Boga iz učionice: masonski plan za oblikovanje umova američke djece (IV.)

Presuda Suda odražava načelo masonskog škotskog ogranka br. 5 o javnom obrazovanju, načelo koje je spomenuo sudac Vrhovnog suda Hugo Black — i sam slobodni zidar i sudac koji je napisao većinsko mišljenje u pravnom slučaju Everson — u pismu od 5. travnja 1945., upućeno kolegi masonu, senatoru Listeru Hillu. Prema načelu broj 5, jedan od ciljeva američkog slobodnog zidarstva škotskog ogranka bio je „potpuno odvajanje Crkve od države i protivljenje svakom pokušaju prisvajanja javnog novca – saveznog, državnog ili lokalnog – izravno ili neizravno, za potporu sektaških institucija“.

Osobito napadajući katoličke škole, sudac Black je izjavio da „cijeli povijesni sukob u politici između Katoličke Crkve i nekatolika dolazi zbog njihove školske politike”.

Niz sudskih odluka uslijedio je nakon pravnog slučaja Everson tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, ponajprije slučaj Engel iz 1962. i odluka Schempp iz 1963., kojom su zabranjeni molitva i čitanje Biblije u javnim školama. Sa skrupuloznim čišćenjem svih tragova kršćanstva iz javnih škola, Vrhovni sud je uspio progurati naturalističku filozofiju skepticizma prema objavljenoj religiji kroz politike koje će upravljati javnim obrazovanjem.

Već 1948. katolički biskupi u Sjedinjenim Američkim Državama izrazili su svoje snažno protivljenje sekularizmu koji se forsira u javnim školama, nazivajući ga „najsmrtonosnijom prijetnjom našem kršćanskom i američkom načinu života“. Biskupi su uzeli za zadak tumačenje klauzule Ustava o religiji od strane Vrhovnog suda kao „novelu“ i izjavili da je nacionalna politika „ravnodušna prema vjeri“ koju forsira sudsko vijeće koristeći potpune iskrivljene podatke iz „povijesti i zakona“.

Nametanje strogo sekularnog nastavnog plana i programa javnim školama nakon pravnog slučaja Everson dalo je prednost filozofiji koja je bila totalna suprotnost kršćanstvu. Kao što ističe Paul Fisher, „ta stajališta Vrhovnog suda nakon pravnog slučaja Everson učinkovito nalaže filozofiju u učionicama javnih škola koja je potpuno kompatibilna samo sa stajalištima nevjernika — skupine koja nije obuhvaćena [u] ustavnu definicija ‘vjere’” (str.170).

Sekularizacija javnih škola koja je započela prije gotovo jednog stoljeća učinila je danas učionicu posebnom opasnošću za moralne vrline i religioznu vjeru američke mladeži. Ova sekularizacija bila je tek provedba masonskog plana za američko javno obrazovanje, plana koji je svoj prvi uspjeh doživio kada je Vrhovnu sud u pravnom slučaju Everson reinterpretirao religijsku klauzulu Ustava.

Prema Fisheru „kao što su pokazale odluke koje su uključivale klauzulu o [vjeri] nakon 1947., pravni slučaj Everson je označio prekretnicu u javnoj percepciji uloge religije u javnom životu. Ta povijesna odluka iz 1947. — uglavnom temeljena na argumenatima koje su prvi iznijeli glasnogovornici slobodnog zidarstva škotskog ogranka — započela je trend u pravnoj znanosti koji je uzdigao masonsku religiju kabalističkog gnosticizma na vodeći položaj u naciji koja je povijesno ukorijenjena u kršćanstvu” (str.170).

Izvor

POVEZANO:

Masoni su Ameriku doveli u sadašnju krizu

Masonski plan za javno obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama

Masonski napori da se uspostavi Ministarstvo obrazovanja i nametne prirodna religija