IKEA Hrvatska, po uzoru na mnoge druge tvrtke, odlučila je 17. svibnja proslaviti Međunarodni dan borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOT) pokretanjem kampanje „Ljubav živi i izvan četiri zida“. Kako originalno!
Očito su predstavnici IKEA-e, ali i pripadnici LGBTIQ+ zajednice, nesigurni u življenju ljubavi u svoja četiri zida, jer drugačije se može objasniti potreba za ovako ridikuloznom kampanjom. Odlučili su podignuti zastavu LGBTIQ+ pokreta, kao izviđači, ispred IKEA-inih trgovina; dobro je da nisu zapalili i logorsku vatru, kao Možemosi na Trnjanskim kresovima.
Na internetskoj stranici IKEA-a možete pročitati više o njihovoj kampanji za LGBTIQ+ osobe. Iz IKEA-e tvrde da je cilj kampanje potaknuti „veći broj ljudi na stvaranje suosjećajnih i uključivih domova i zajednica, omogućavajući bolji život LGBTIQ+ osobama“.
Dolazimo mi na um misao… Kako bi trebali izgledati uključiviji domovi? Sigurno će sada pripadnici LGBTIQ+ zajednice kupovati još više namještaja. Hiljadu posto više! Nema ništa ljepše za građane, jer LGBTIQ+ zajednica ima mali broj pripadnika, nego kupovati stolove i stolice u duginim bojama. Ako u IKEA-i nemaju tu opciju, onda su isključivi, jer “uključivi domovi” moraju biti “posebni”.
U IKEA-i su osmislili i smjernice za ophođenje s LGBTIQ+ osobama tijekom ove kampanje. Smjernice postoje kada se rukuje s nekim strojevima, ali nisam znao da nam trebaju smjernice za razgovor s ljudima. Očigledno iz IKEA vide LGBTIQ+ osobe kao drugačije, kao one koji nisu egalitarne, jer inače ne bi stavljali smjernice. Uz to, Hrvatska ne tretira LGBTIQ+ osobe kao građane drugog reda, stoga ove smjernice izazivaju još veće čuđenje.
U smjernicama pozivaju na postavljanje prijateljskih pitanja, ali kako prijateljsko pitanje, koje je navedeno u tekstu, može biti: „Kako je danas bilo u školi/na poslu…“. Postavljanjem takvog pitanja pojedinac ulazi u inkluzivni prostor osobe – barem prema shvaćanju rodne ideologije, nameće joj se s ciljem da osoba, ako se “pitani/a/o” definira kao osoba, kaže svoje emocije. Ovo pitanje bi uskoro moglo postati diskriminatorno, jer stvara osjećaj nesigurnosti. Ali ne smijemo zaboraviti cilj kampanje: zarada za kompaniju. Je li stvarno tako?
Izgleda da nije, jer pomaganjem LGBTIQ+ centra u Splitu nema velike zarade za IKEA-u. Umjesto toga su u IKEA-i mogli dati dio prihoda siromašnim građanima, jer bi po zakonima brojeva – izvlačenjem njih iz siromaštva – imali više kupaca. Iz ovakvog načina postupanja očitao je da se kapitalizam sam objesio, a Lenjin je uspio u svojoj misiji (Ovakvo stanje ekonomije uvelike podsjeća na Lenjinovu misao: „Kapitalisti će nam prodati uže kojim ćemo ih objesiti…“).
Nema drugog objašnjenja za ovako lošu kampanju osim jedino mogućeg: IKEA ima loše marketinške stručnjake. Možda bi ključni ljudi u IKEA-i mogli razmisliti o tome da je cilj kampanje veća zarada, a ne odbijanje dijela građana. Barem brojevi ne lažu, već kada laž – izgovorena jezikom uključivosti – može postati istina.
