U trenutku kada je predsjednik Republike postao čistač Augijevih staja, a premijer, stručnjak za misao Edvarda Kardelja, ‘boksač’ koji koristi glazbu Rockyja Balboa, Hrvatska udruga za odnose s javnošću dodjeljuje nagradu za Komunikatora godine i priznanje za Antikomunikaciju godinu. Eh, ovo drugo nas zanima. Jedni od kandidata za Antikomunikatora godine su, prema stručnom mišljenju žirija, i molitelji na Trgu.
Nisu stali samo na nominaciji, nego su i molitelje na Trgu nazvali „skupinom katoličkih fanatika koji su u jesen 2022. godine u Hrvatsku doveli do tada nepoznatu praksu javne molitve krunice“. Ako nisu znali, fanatik je osoba koja svoja uvjerenja napadno nameće svima oko sebe i pritom ne poštuje tuđu slobodu i pravo na privatnost. Ovaj opis više odgovarao prosvjednicima na Trgu.
Dođu svake prve subote u mjesecu, legnu na pod, pjevaju dječju pjesmu „Zeko i potočić“, razvijaju transparente koji sadrže falacije i napadaju one koji se s njima ne slažu (više puta Ivana Pernara). Sigmund Freud bi imao štošta reći o prosvjednicima, točnije ustvrditi jesu li prošli sve faze razvoja čovjeka i nedostaje li im kritičkog promišljanja o svijetu koji ih okružuje.
Ipak, nećemo se zadržati samo na Freudu, pogledajmo što na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za odnose s javnošću kažu o tim moliteljima. Prvo ih nazivaju „klečavcima“ – tako neće nazvati muslimane kada obavljaju namaz (obrednu molitvu) na Zrinjevcu – a zatim, točno tvrde, da se molitelji okupljaju na poziv „Muževni budite udruge Hrvatska za život i u organizaciji bratstva Vitezova Bezgrešnog Srca Marijina“.
Ali ljevičari se ne mogu zadržati na reduciranom izričaju, nego moraju izmišljati pojmove i vrijeđati. Tako molitelje povezuju s „ultrakatoličkom udrugom Vigilare i ekstremističkom organizacijom Ordo luris, koja je odigrala ključnu ulogu u zabrani pobačaja u Poljskoj“.
Što je to ultrakatoličanstvo? Riječ ultra znači nešto što nadilazi granicu, domet, djelokrug nečega, a po čemu udruga Vigilare nadilazi granice katoličanstva? Nema odgovara u tekstu. To je tipično za kulturnu ljevicu; napadati ideološke protivnike i pri tome stvarati trajni pritisak, ismijavati i tjerati na odricanje od naravnog prava.
Konačan cilj ljevice je pravno legaliziranje alogičnih i dekonstrukcijskih ideja u društvu: pobačaj više neće biti ubojstvo djeteta, ‘promjena spola’ bit će svojevoljni odabir od najranijih godina života, eutanazija (samoubojstvo) mogućnost ako se osobe osjeća usamljeno i sve spolne devijacije izričaj autentičnosti i ‘posebnosti duha’.
U ideološkoj nemaštovitosti nazvali su i organizaciju „Ordo Iuris“ ekstremističkom. Opet ljevičari ne poznaju pojmove. Ekstremizam je sklonost krajnostima u pogledima i djelovanjima. Poziva li udruga Ordo Iuris na nasilnu smjenu vlasti ili na nasilje protiv neke određene grupe u društvu? Ne. Ali to ljevičarima nije bitno, iritantnim ponavljanjem ideoloških stavova, vjeruju oni, s vremenom će svi prihvatiti iluziju.
Ljevičari nisu samo napali katoličke organizacije, nego zaključuju: „Performativno javno klečanje dio je šireg projekta klerikalizacije Hrvatske, koja bi trebala postati teokracijom“. Pa upravo oni omogućuju klerikalizaciju zemlje! Zar nije vladajuća struktura Zagreba, stranka Možemo!, odobrila gradnju crkvi na jedanaest lokacija?
I tekst zaključuju neistinama i nanošenjem štete ugledu i časti molitelja, tvrde da molitelji izazivaju fizičke javne obračune, bore se protiv ženskih prava i LGBT+ zajednice, sustavno ometaju javni red i mir, psihološki zlostavljaju ideološke oponente…. Možda ih nitko nije naučio, ali iznošenje neistina je sudski utuživo.
