Bitka oko tvrdnji o transrodnom identitetu bjesni u zakonodavnim tijelima diljem Europe – s različitim rezultatima.
Pred oko mjesec dana Telegraph je izvijestio da je nizozemski zakon o samoidentifikaciji, koji bi maloljetnicima mlađim od 16 godina omogućio promjenu spola na pravnim dokumentima kao što su putovnice, pa čak i rodni listovi, za sada mrtav nakon što je većina zastupnika podržala rezoluciju da se odloži. Sedamdeset i tri zastupnika podržala su povlačenje prijedloga zakona, protiv je glasalo 70.
Činilo se da je mnogim zastupnicima laknulo što su zasad mogli izbjeći raspravu, budući da je nedavna anketa pokazala da se samo četvrtina nizozemskih ispitanika u nedavnoj nacionalnoj anketi složila s izjavom: „Ljudi bi trebali moći promijeniti svoju putovnicu od dobi od 16. bez očitovanja vještaka“.
Dana 17. travnja, švedski parlament zauzeo je drugačiji pristup, izglasavši 234-94 za snižavanje minimalne dobi za zakonsku „promjenu spola“ s 18 na 16 godina, čime se olakšava operacija promjene spola. Guardian je primijetio da, iako je Švedska uvela zakonske promjene spola 1972., „novi prijedlog, čiji je cilj omogućiti samoidentifikaciju i pojednostaviti postupak, izazvao je intenzivnu raspravu u zemlji“. Zakon će stupiti na snagu sljedećeg srpnja; osobe koje se transidentificiraju više neće trebati dijagnozu rodne disforije kako bi zakonski promijenile spol.
Najradikalniji zakon, međutim, izglasao je Bundestag – njemački parlament – 12. travnja. Zakon o samoodređenju sadrži čitav popis transaktivističkih zahtjeva. Nedvojbeno najzabrinjavajući aspekt zakona odnosi se na dio prijedloga zakona koji dopušta roditeljima da mijenjaju zabilježeni spol djece počevši od rođenja. Od pete godine prijedlog dopušta promjenu imena i spola ako postoji „međusobna suglasnost“ djeteta i roditelja… Ako roditelji to odluče, mogu promijeniti identifikacijske podatke svoje djece od rođenja.
Uzimajući u obzir činjenicu da se premise transrodnog pokreta tek ugrađuju u njemački zakon, nije teško predvidjeti gdje će obiteljski sudovi pasti po ovom pitanju – ili kakav bi pristup sudovi mogli zauzeti prema onima koji se usude koristiti dobiveno ime ili biološki spol transidentificirane osobe. Reduxx napominje da se zabrana odnosi čak i na članove obitelji, što znači da bi majka ili otac koji koriste ime koje su dali svom djetetu mogli biti kazneno gonjeni i novčano kažnjeni za to. Nije iznenađujuće da su dva transidentificirana muška političara bila ključni zagovornici prijedloga zakona.
Kao i u Švedskoj, zakon je izazvao žestoku raspravu, pa čak i prosvjede u Njemačkoj. Zanimljivo je vidjeti koliko je Europa postala podijeljena oko pitanja transrodnosti. Dok su neke nacije – poput Ujedinjenog Kraljevstva – počele odbacivati program transrodnosti, druge zemlje još uvijek slijepo srljaju naprijed.
