Zabrinjavajuće je pratiti do koje mjere naši vodeći političari u Vladi još uvijek teško prihvaćaju (možda zbog povrijeđenog ega?), činjenicu da se geopolitička slika svijeta potpuno promijenila. Kao da poriču stvarnost (denial) i ne žele vidjeti kako SAD ima jako vodstvo i jasnu agendu, te nastavljaju kao guske srljati samo prema Bruxellesu (i Parizu).
To je sve samo ne državničko ponašanje. Pravi državnik prvo gleda interese svoje zemlje i suvereno odgovara na izazove.
Amerika je suvremeno Rimsko Carstvo. Amerika pokazuje svoje mišiće i vodstvo. To vam se može sviđati ili ne, ali to su činjenice.
Ignorirali smo Amerikance
I, gdje je Hrvatska sada nakon što su naši vodeći političari silne godine politički ignorirali Amerikance, poglavito one konzervativne? A oni su sada nova američka administracija… Cmizdrimo kako su Mađari, Srbi i Talijani bliži ovoj američkoj administraciji… Pa normalno, kada oni već godinama stvaraju suverenističke politike, te rade i ulažu u jačanje odnosa s Amerikancima (službeno i preko meke moći, soft powera), a mi, to jest naši političari, to ne shvaćaju i ne rade na tome.
Nova 1989. godina?
Poredak i svjetske granice mogle bi se mijenjati (istočna Ukrajina, sjeverno Kosovo, BiH…). Kako će Hrvatska reagirati na to?
Treba nas voditi prvenstveno geopolitički interes za Hrvatsku, što svakako uključuje i našu sferu utjecaja u BiH, to jest odnos prema hrvatskom narodu i hrvatskim državnim interesima tamo. Je li to treći entitet, promjena Daytonskog sporazuma, dogovor sa Srbima i drugima, raspad, aneksija… sve je na stolu. Za sve mogućnosti hrvatska državna politika mora biti spremna.
Prozori mogućnosti u povijesti otvaraju se samo na određeno i kratko vrijeme. Čini mi se da je ovo neka nova 1989. godina. Američka državna politika naglo se promijenila. Je li naše državno vodstvo spremno? Hoćemo li znati iskoristiti ovu novu priliku?
Tuđman je bio spreman
Tuđman je bio spreman, ali mislim da ova sadašnja politička garnitura nije. Previše su zaslijepljeni nekim starim paradigmama. Štoviše, bojim se da ova Vlada nije i ne će biti in good standing (imati dobar ugled) s novom američkom administracijom. U najmanju ruku, Hrvatska uopće nije na „radaru“. Postali smo nebitni jer nismo bili asertivni u odnosima te u jasnom i čvrstom promoviranju hrvatskih interesa. (Iskreno se nadam da nisam u pravu.)
Soft power civilnog društva
Mi koji možemo, iz civilnog društva, nastavit ćemo graditi hrvatski soft power i to s prijateljima na drugoj strani Atlantika (i u Europi), koji su kao i mi konzervativci i katolici te shvaćaju hrvatsku pripadnost zapadnoj i mediteranskoj kulturi, s ciljem da SAD ovdje ima prijatelje s kojima se može izgraditi novi i jači odnos.
Molite i postite za Hrvatsku da nam Gospodin podari mudre i hrabre vođe i da nas zaštiti od svih opasnosti.
Sveti Josipe, zaštitniče Hrvatske od 1687., moli za nas!
