Bespilotna letjelica od nekoliko tona sinoć je opala u gotovu pa centru Zagreba, na Jarunu.
Iako i laici mogu lako zaključiti kako je riječ o teškom propustu u nacionalnoj sigurnosti (letjelica je, naime, mogla pasti na studentski dom) stručnjaci iz Ministarstva obrane uvjeravaju nas kako se ne radi o propustu domovinske sigurnosti.
Srećom, nema mrtvih. No što da je letjelica pala na Banske dvore, neku bolnicu ili Nuklearnu elektranu Krško? Bi li onda znameniti stručnjaci isto guslali?
Za sada nije poznato tko je letjelicu lansirao, ali se zna da je stigla iz Ukrajine preko Rumunjske i Mađarske. Je li pogrješkom lansirana iz dijela Ukrajine pod suverenitetom ukrajinskih vlasti ili se možda željelo isprovocirati aktiviranje čl. 5 ili Vladimir Putin iz istoka Ukrajine šalje čestitku zbog javnog hvaljenja kako smo opremili oružjem 4 pješačke brigade (ovakve vrste poruke obično se šalju putem najslabijih točaka, ne će se sigurno slati preko, primjerice, Poljske), za sada nije poznato.
Nije poznato ni to zašto NATO, iako je pratio putanju letjelice, nije o tome obavijestio hrvatske vlasti. Ako je obavijestio zašto se nije išlo na njezino obaranje? Jesu li hrvatske nadležne službe uopće znale za letjelicu prije njezina pada?
Ako istraga pokaže da je letjelica lansirana od strane ruskih postrojbi znači li to aktivaciju članka 5 s obzirom na to da se radi o vrsti napada na državu članicu NATO-a?
Za sada nemamo odgovore hrvatskih vlasti koje ni u situaciji najveće krize ne znaju normalno komunicirati pa i dalje traju javna prepucavanja predsjednika države Zorana Milanovića i ministra obrane Maria Banožića.
Kako bilo, čini se da Hrvatska efektivne sustave protuzračne obrane nema. Kao što nemamo ni sustav srednjeg dometa.
Borbeni zrakoplovi još nekoliko godina ne će biti u funkciji, samo manji broj Patrija je naoružan, nabavljamo Bradleye, a tenkovi su nam srednja žalost.
Tvornice streljiva također i dalje nemamo.
Mornarica je pak najslabija točka, bez ulaganja i ikakve vizije njezine modernizacije.
Iako Hrvatska ima časnike školovane na američkom West Pointu, koji više nisu u vojnoj službi, na čelu Ministarstva obrane nalazi se potpuno nekompetentna osoba.
Sinoć je hrvatsko nebo čuvao jedino dragi Bog koji je dopustio da ne dođe do ljudskih žrtava.
Uslijed negativne selekcije na svim područjima, u hrvatske sustave obrane i nacionalne sigurnosti očito se sve manje možemo pouzdati.
