I nakon što je otkriveno da je pjevao četničke pjesme („Sa Dinare svanut će sloboda, doneće je Momčilo vojvoda“) patrijarh SPC-a Porfirije Perović uživao je veliki ugled u dijelu hrvatske intelektualne, političke i medijske scene.
Njegov kružok u Zagrebu uključivao je velik broj ljudi, od novinara i profesora do bivših predsjednika države.
Većina Porfirijevih „ministranata“ su ateisti, ali i ljubitelji bivše Jugoslavije. Kao takvi natječu se u progonu „ustaških zmija”, ali im očito četništvo ne smeta. Inače bi reagirali na Porfirijeve glazbene istupe.
Cinici bi rekli: ništa čudno, i četnici i partizani borili su se za istu državu – Jugoslaviju.
Nakon što je izabran za patrijarha Porfirije je još otvorenije deklarirao svoje četništvo pa je u jednome od prvih medijskih istupa iza sebe imao sliku notornog zločinca Draže Mihailovića. Porfirijevi ministranti ponovno su šutjeli.
I kad je govorio o „menjanju granica“ glasa za čuti bilo nije.
I sada ponovno šute kad nestašni Porfirije drži opijelo đeneralu Ratku.
Bilo bi stoga zanimljivo da novinari Telegrama i Indexa kontaktiraju bivše Porfirijeve ministrante i pitaju ih što misle o tome što je ovaj prevodio opijelo poznatom humanistu Ratku Mladiću.
Ali da, šutjeli su i kad je pevao Momčilu Đujiću i fotografirao se iza slike Čiče Draže. Ne smeta to njih odviše. Radije progone fiktivne fašiste po Hrvatskoj.
Problem nisu oni koji toleriraju četništvo, nego oni poput Marka Juriča koji na takve pojave upozoravaju.
Očito je da postoji zajednička poveznica između aktera ove priče. Ta poveznica je antihrvatstvo.
Uostalom, zar Mladić nije razarao po Hrvatskoj noseći „lijepu kapu partizanku“?
