Naslovnica Mi Književni esej zasad ostaje. Zar smo ga uopće trebali dovesti u pitanje?

Književni esej zasad ostaje. Zar smo ga uopće trebali dovesti u pitanje?

Raskoljnikov će, čini se, još neko vrijeme ostati na maturi. Ravnatelj Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Vinko Filipović početkom studenoga na Hrvatskome katoličkom radiju rekao je da se model eseja 2027. i 2028. ne će mijenjati. U naknadnom odgovoru portalu Srednja.hr bio je oprezniji: konačna odluka o maturi 2028. bit će objavljena u ispitnom katalogu 30. rujna 2027. Od prvotne najave da će maturanti moći birati između književnoga eseja i eseja na zadanu neknjiževnu temu NCVVO je, dakle, zasad ustuknuo.

Prije deset godina, u prvom prijedlogu kurikula iz vremena reforme pod vodstvom Borisa Jokića, Marulićeve Judite, Homerovih epova, Don Quijotea i Hektorovićeva Ribanja i ribarskoga prigovaranja nije bilo na popisu za samostalno cjelovito čitanje. Učenici su ih trebali upoznati preko ulomaka. Nakon stručne rasprave Judita je vraćena na popis kao izborno djelo. Danas se, eto, raspravlja o tome mora li maturant na završnom ispitu uopće napisati nešto o pročitanome književnom djelu.

Profesorice Alma Majcenović i Marina Katinić Pleić pokrenule su 5. listopada „Apel za knjigu na maturi“. Podržali su ih Društvo hrvatskih književnika, Matica hrvatska i Razred za književnost HAZU-a. Akademici su stvar zgodno saželi: umjesto da piše o Raskoljnikovljevim moralnim dvojbama, maturant bi mogao raspravljati o odjeći kao izrazu osobnosti. To je, inače, jedan od primjera koje je ponudio sam NCVVO.

O odijevanju se, dakako, možda i može napisati zanimljiv esej. Samo što za njega ne treba pročitati Dostojevskoga. A ako škola učeniku ponudi da na maturi zaobiđe knjigu, zašto očekuje da će je on prije mature uopće otvoriti?

Ako se odreknemo klasika, budućim ćemo naraštajima uskratiti susret s djelima koja su stoljećima pomagala ljudima razumjeti sebe, druge i svijet u kojem žive.

No možda transhumanistički svijet koji se stvara pred našim očima, obilježen posvemašnjom digitalizacijom i umjetnom inteligencijom, ne će ni imati potrebu za takvim razumijevanjem. Algoritmi će ionako određivati što trebamo čitati, kako misliti i što željeti. Nama će preostati tek da uredno prihvatimo uvjete korištenja, zar ne?

Prethodni članakSkriveni život egzorcista
Davor Dijanović, rođen 1987. godine u Bjelovaru, hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. Trinaest godina iskustva u online i tiskanom novinarstvu te digitalnim platformama. U rodnom Bjelovaru završio je opću gimnaziju, a na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu magistrirao međunarodne odnose i diplomaciju. Završio je Londonsku školu za odnose s javnošću, smjer Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom, a na Učilištu Petar Zrinski edukaciju za specijalista digitalnog marketinga. Od 2008. do danas objavio oko 1500 novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, odnosi velikih sila i međunarodna sigurnost. Autor je knjige "Hrvatska u žrvnju Jugosfere" (2015.) i voditelj podcasta Geopolitički objektiv. Oženjen, otac četvero djece.

Exit mobile version