Kultura smrti manifestira se na različite načine: od abortusa preko LGBT agende pa do rata protiv djece i obitelji.
Proteklih dana u tzv. mainstream medijima nekoliko je puta izrečena tvrdnja kako imati dijete previše košta i kako su djeca skupa.
„Hrvatice rađaju sve kasnije, a sve je više mladih i koji uopće ne žele djecu. Razlog toga mogla bi biti i činjenica da su djeca jednostavno skupa“, stoji u jednome članku.
Samo teško poremećeni mentalni sklop, rukopis kulture može stajati iza ovakvih poruka . Da su tako razmišljali raniji naraštaji kasnijih ne bi ni bilo. Promatrati djecu kao nekakav skupi proizvod krajnje je gnjusno.
U situaciji demografske pustoši potrebno je hrabriti ljude da imaju djecu, no mediji u službi kulture smrti rade upravo suprotno. I pritom manipuliraju i predimenzioniraju navodne troškove. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko koštaju takvi naručeni pamfleti i tko ih financira.
Onaj tko djecu gleda kroz prizmu troškova taj djecu ne treba ni imati. Djeca su za normalne ljude najveći izvor radosti. Riječ o novim životima koji jedini mogu osigurati nastavak ljudske vrste.
Protiv prve zapovijedi
Propaganda protiv djece direktno je uperena protiv prve zapovijedi u Bibliji: Plodite se i množite i zemlju napučite.
Jedino jake i brojne katoličke obitelji mogu dovesti do demografske obnove Hrvatske. No za tako nešto potrebna je promjena mentalnog sklopa. Na brojne obitelji treba početi gledati kao na nešto vrijedno poticanja, a ne voditi medijski rat protiv njih.
Odgovorni roditelji s više djece spremni su na veće žrtve, pa i više rade. Brojne obitelji više troše na obvezno, a potencijalno i fakultativno obrazovanje, više novca ulažu u kulturne i športske sadržaje i dodatnu edukaciju (npr. učenje jezika), a u konačnici i na stambeno zbrinjavanje jednom kad djeca odrastu.
Brojnije obitelji kupuju više proizvoda i usluga. Novac tako kola i subvencije – koje su kod nas za obitelji mizerne – se kasnije vraćaju u proračun i lokalnu zajednicu. Subvencije tako prestaju biti socijalna kategorija.
U konačnici, takve obitelji su najveći izvori ljudskoga kapitala bez kojega niti jedna ekonomija ne može funkcionirati.
Bez kulture života i pozitivnoga stava prema novim životima Hrvatska nema budućnosti. Ponovimo po n-ti put: gdje nema života nastupa jedino smrt.
