Kada ponekad čitam neke analize i komentare naročito raznih sociologa i liberalnih katolika u vezi javne muške molitve krunice na trgovima hrvatskih gradova, onda se stvarno vidi medijska manipulacija te kao da živimo na dva planeta i u dvije različite stvarnosti.
Govore nešto o „ravnopravnosti spolova“, „modernom društvu“, „anakronizmu“, itd. Sve su to medijski spinovi i izmišljotine, kao i iskorištavanje i stvaranje umjetne “ugroženosti” feminističkih i ljevičarskih udruga i političara koji to rade zato što žele iskoristiti i pridobiti neke bodove (i državni novac) za sebe. Ova potonja skupina itekako zna, ne samo lažno etiketirati, nego i biti izuzetno vulgarna.
Vodič: Što je muška molitva krunice?
Još jedanput, evo jednostavna vodiča za sve neznalice (dummies) koji ne razumiju ili ne žele razumjeti o čemu se u stvarnosti radi:
* katolici imaju pravo i obavezu davati svu slavu, čast i zadovoljštinu Svemogućem Bogu i Njegovoj Majci bilo gdje i bilo kada;
* katolički laici imaju pravo i obavezu pokretati nove inicijative (koje ne moraju dolaziti svaki put od “institucionalne” Crkve). Štoviše, stalno slušamo da se laici moraju više angažirati u Crkvi;
* kao državljani slobodne Hrvatske katolici imaju pravo bilo gdje organizirati svoje vjerske manifestacije;
* javna molitva kao i nakane molitve posvećuju i prostor na kojem se moli;
* Hrvatska je u moralnoj krizi i analogija s 1991. godinom je dobra. I sada su muškarci uzeli krunicu da mole za moralnu i duhovnu obnovu braka, obitelji, Crkve i domovine;
* najjači poticaj za ovu mušku molitvu krunice, barem što se tiče Zagreba, došao je od muškaraca, Hrvata iz Australije koji su počeli moliti, a to čine i dalje, pred sydneyjskom katedralom. Ali bez obzira odakle poticaj došao, ovo je, hvala Bogu, dio globalne molitve krunice, baš kao što je i Katolička Crkva univerzalna, i nadamo se da će se sve više širiti;
* muškarci imaju pravo i mogu organizirati manifestacije gdje su samo oni uključeni, od moljenja krunice do nogometnih reprezentacija. Zašto bi to značilo da su protiv žena?
* molitvene nakane na trgovima usmjerene su za brakove, obitelji, nerođene, Crkvu i domovinu… Što to ima s „ravnopravnošću spolova“ ili po čemu je to protiv nekoga?
* molitva za čednost i pristojnost u odijevanju i, općenito, ponašanju je (kršćanski) civilizacijski doseg i toga nikada dosta u društvu. Tko je protiv toga, onda je i protiv cijele zapadne civilizacije koja je kroz stoljeća izgrađena na temeljima kršćanskog morala, reda i hijerarhije, a što ljudskom životu daje sigurnost i ljepotu. Neki se ovim mogu slagati ili ne, jer imaju slobodnu volju, ali će snositi sve tragične posljedice.
* posljednje navedeno može smetati samo militantnim sekularistima, feministkinjama i revolucionarima koji žele kaos kako bi uspostavili svoju nakardnu vladavinu (zar nismo imali dosta tih revolucionarnih i „progresivnih“ režima u 20. stoljeću?)
„Brozova“ i „SJW“ skupina protiv molitelja
Postoje barem dvije opće skupine koje se protive muškoj molitvi krunice u javnosti. Sociološki sam ih nazvao:
1. „Brozova“ skupina: to su oni potomci komunističke nomenklature, tj. bivše elite, koji bi vjernike i Katoličku Crkvu htjeli vratiti natrag u četiri zida sakristije, tj. da katolici (naročito laici) ne utječu niti na zbivanja u Hrvatskoj, niti da su prisutni u javnosti, čak i ako se radi samo o javnoj molitvi.
U ovu skupinu pripada većina srednjostrujaških medija i njihovih „komentatora“, potom „javne“ ličnosti (kao Saša B.), lijevi političari („vulgarni“ Fred i njemu slični) i lijeve udruge koje troše porezni novac od većinskog katoličkog stanovništva. Kakva bahatost što misle da još i danas mogu pametovati i naređivati neistomišljenicima!
2. “SJW” (Social Justice Warior) skupina: to su oni liberalni katolici koji se (još) uvijek pokušavaju svidjeti svijetu i biti dio mainstreama (srednjostrujaši) pa s visoke “moralne” pozicije pametuju i izvrću istinu kao, primjerice, da je molitva samo privatna stvar i tako samo podržavaju podjele i napade na molitelje. Mi u Crkvi dobro znamo tko su oni i ne treba ih imenovati i davati im pozornost (to već imaju dovoljno od onih koji Crkvu ne mogu smisliti).
Ta posljednja skupina je izuzetno mala, ali glasna manjina koja rado koristi sve srednjostrujaške medije za širenje svojih iskrivljenih gledišta i uzdizanje svog imidža. Istina je, naprotiv, da ogromna većina biskupa, svećenika i vjernika (uključujući i žene) itekako podržavaju ovu mušku molitvu krunice i drago im je vidjeti da očevi i muževi predvode duhovnu obnovu u svojim obiteljima, Crkvi i domovini. Mnogo su mi to i osobno priopćili.
Muška molitva krunice na trgovima nije nikakav kontroverzni fenomen, već jednostavno, iskren vjernički izričaj u ovim izazovnim vremenima gdje se doziva i vapi za Božju pomoć za cijeli narod.
