Posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Srbiji doveo je i do potpisivanja ugovora vrijednog 2,7 milijarde eura o kupnji 12 novih borbenih zrakoplova Rafale.
Macron je prilikom potpisivanja ugovora istaknuo: „Možemo zajedno ojačati našu sigurnost. Ona ne pripada ekskluzivno Europskoj uniji, nego europskoj političkoj zajednici i zemljama koje žele ući u nju. Zato odluka Srbije da nabavi borbene zrakoplove Rafale predstavlja dugoročan savez naših dviju zemalja. Ovaj izbor dio je naše strateške autonomije“.
Srbija i Francuska potpisale su niz strateških sporazuma o poljoprivredi, obrazovanju i energetici.
Sličan sporazum potpisala je i Hrvatska s Francuskom 2021. godine, što su pojedini analitičari ocjenjivali kao početak strateškog partnerstva, a pisac ovih redaka kao veliku trgovinu.
Srbija je već ranije od Francuske kupila 19 Mistrala – sustava protuzračne obrane maloga dometa. Sada, za razliku od Hrvatske, kupuje nove , a ne polovne Rafale.
Razlika je, međutim, ta što je Hrvatska članica EU-a i NATO-, a Srbija ne samo da nije, nego je riječ o dominantno protuzapadnoj zemlji koja bi zapadne tehnologije mogla izručiti istočnim zemljama.
Nije Francuska pritom jedina koja Srbiji progledava kroz prste zbog protuzapadne politike. I Njemačka je nedavno sa Srbijom dogovorila unosan posao iskapanja litijuma.
To nije skretanje Srbije prema Zapadu, kako to ističu isuviše naivni analitičari, nego vođenje multivektorske vanjske politike. Srbija je i s Kinom sklopila, riječima kineskog predsjednika, „čelično prijateljstvo“, a nije nepoznato da je Srbija jedna od rijetkih proruskih oaza u Europi.
Srbiji se očito dopušta da sjedi na više stolica.
Poniženje i opomena Hrvatskoj
Sporazum Srbije i Francuske predstavlja i vanjskopolitičko poniženje Republike Hrvatske. Time što je Srbiji, koja nije članica NATO-a, dopuštena kupanja Rafala anulirana je strateška prednost koju je Hrvatska na ovome području trebala dobiti.
Povijesno, Hrvatska i Francuska nisu imale osobito dobre odnose. Francuska je vrlo jasno podupirala srpske interese na prostoru jugoistočne Europe. Iza Prvoga svjetskog rata formirala je Malu Antantu te je kasnije bila na poziciji očuvanja monarhističke Jugoslavije. François Mitterrand nije skrivao svoje simpatije prema Srbiji devedesetih godina, čak i dok je bilo jasno da se radi o agresiji na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
I današnja poluautoritarna Srbija, koja jasno iskazuje teritorijalne aspiracije prema susjednim zemljama, nastavlja uživati i potporu zapadnih zemalja. To jasno pokazuje koliko su zapadne zemlje iskrene u svojim deklariranim zapadnim savezništvima.
Hrvatskoj je ovo opomena i poziv na vođenje racionalnijih vanjskopolitičkih i sigurnosnih politika.