Nema tog nosivog elementa hrvatskog identiteta koji nije već gotovo 200 godina na udaru nasilne, lažljive, maliciozne i iracionalne velikosrpske ideologije. Pod krinkom „znanosti“ iz Srbije se udara na hrvatski identitet, povijest i kulturu.
Tako se i posljednjih godina svojata dubrovačka književnost, negira hrvatski jezik i granice srpskog jezika šire na hrvatske zemlje, uništava se hrvatski identitet Bunjevaca i Šokaca u Srbiji, a Vučićevi trbuhozborci svakodnevno na režimskim televizijama Hrvate proglašavaju „bivšim Srbima“.
Velikosrpska ideologija kontinuirano nastoji uništiti hrvatski narod već gotovo 200 godina. U Uvodu knjige Vatroslava Murvara Na izvorima neistina I. i II. knjiga (Zagreb, Matica hrvatska, 1941.) stoji: „Sustav je srpskih neistina – jedinstven u povijesti – neprekinuto duhovno nasilje izvršavano nad hrvatskim narodom. Ono rječito pokazuje, što se sve jednom malom, povijesnom sudbom rastrganom, narodu nijekalo u želji, da se izbriše s lica zemlje, sa lijepe njegove domovine“.
U istom Uvodu stoji i sljedeće: „Nema ni jednog znanstvenog retka s područja [srpske] nacionalne problematike, koji ne oduzima i ne prisvaja i po koju vrjednotu iz hrvatskog, bugarskog i drugog životnog prostora, vlasništva ili kulture. Sveučilišni profesori, poznati učenjaci, svećenici, novinari, književnici, nesvršeni đaci, poluobrazovana piskarala i redom svi koji znadu pisati, svi bez razlike potpuno su jednaki u ovom aspektu svog djelovanja“.
Beogradska Politika je 26. studenoga objavila članak pod naslovom „Podneta inicijativa za vraćanje Krstionice kneza Višeslava u Srbiju“. Ovdje je riječ o inicijativi „Udruženja izbeglih, ugroženih i prognanih lica Srbije“, koja je dakako inicirana po nalogu državnog vrha.
U priopćenju ove udruge piše da „povratak Krstionice kneza Višeslava Srbiji ima poseban značaj i kao podsjećanje na slavnu povijest naših predaka. Osim svoje liturgijske vrijednosti, ova Krstionica je dio bogate povijesti Srbije i njeno vraćanje bilo bi od velike važnosti za našu kulturnu baštinu i podsjećanje na važne povijesne trenutke“.
Nakon što su hrvatsku dubrovačku književnost proglasili srpskom sad bi prisvojili i kneza Višeslava. Zašto im je on toliko važan?
Kao što ističe prof. dr. Ante Uglešić: „Višeslavova krstionica kao krsni zdenac vezana je uz katedralu prvoga hrvatskoga biskupa! Zato je to važno za nas – u smislu osnivanja prve hrvatske biskupije na prostorima naseljenim novopridošlim Slavenima odnosno Hrvatima, a to je povezano i s uspostavom ranosrednjovjekovne hrvatske države. Osnutak hrvatske biskupije znak je povezivanja Hrvatske s Rimom. To je najvažnije. Krstionica je ujedno dio okretanja Hrvatske prema Zapadu“.
Dr. Uglešić napominje da drugdje u Europi u to doba takve krstionice nema. Riječ je o jedinstvenom povijesnom spomeniku koji ima iznimno značenje za hrvatski identitet. (inače, najzaslužniji za povratak krstionice iz Italije bio bl. Alojzije Stepinac)
Srbi takav spomenik nemaju, pa kako drugačije doskočiti tome problemu nego krađom, kao što nedostatak baroka i renesanse nastoje nadoknaditi krađom hrvatske književnosti.
U korijenu svega je želja za teritorijalnom ekspanzijom. Tko to ne vidi taj iz povijesti nije naučio ništa.
