Iskreno sam se divio vidjeti preko 500 tisuća Hrvata na jednom mjestu. Oduzimalo je dah meni i svima prisutnima. Znate onaj klasični „wow“ efekt. Nevjerojatno. To je bio drugi najveći skup Hrvata u našoj dugoj povijesti. Prvi je bila sveta misa pape sv. Ivana Pavla II. 1994. godine.
Imao sam čast i povlasticu biti na oba događaja. Veliki skupovi neminovno donose promjene. Treba ih iščitavat, a mi sami, sudionici, trebamo stvoriti istinski narativ, a ne dopustiti jadnim negativcima da nam manipuliraju i negativno dekonstruiraju ovakav događaj.
Više od običnog rock-koncerta
Razriješimo neke stvari odmah na početku. Ovo je nadmašilo obični rock-koncert. Ovo je bio slojevit događaj. Prvo, u postindustrijskom digitalnom dobu, gdje ljudi žive potpuno odvojeni od drugih, atomizirani u svojim malim svjetovima, kao jedinice koje više ništa ne povezuje (nacija, vjera, uvjerenja…), Hrvati su razbili tu globalnu destruktivnu praksu. Uspostavili smo presedan i obrazac.
Moji prijatelji Poljaci i Slovaci koji su bili na koncertu, vratili su se u svoje zemlje silno impresionirani, sanjajući kako nešto slično napraviti u svojim zemljama. Hrvati su postali „trendseteri“ za slobodu i patriotizam.
Velika pobjeda „generacije Z“
Mimo svih negativnih i malicioznih tendencija takozvane duboke države u Hrvatskoj i njihovih pijuna (u medijima, političkim strankama, briselskim poltronima, woke skupinama, tzv. „influencerima“, itd.) i šire, koji su tjednima širili i stvarali paniku, zazivali kaos i svoje bolesne ideologije, ipak… „Gen Z“ (naraštaj „Z“) i „Gen Alfa“ (naraštaj „Alfa“), tj. naraštaji rođeni od 1997. godine naovamo, lijepo su i masovno pokazali „Titovoj generaciji“ („Gen T“) što misle i da su ponosni na svoje roditelje i djedove koji su izborili ovu našu slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
Došli su i uživali u koncertu gdje su se slavili Bog, Isus, Gospa, Hrvatska, obitelj, prijateljstvo, Domovinski rat, neovisnost, velikani hrvatske povijesti, borbenost… Sve ono što su Titovi naraštaji desetljećima nastojali zatomiti, ismijavati i degradirati.
Katoličko-duhovna manifestacija – Ja i moj dom služit ćemo Bogu!
Koncert je „mainstream-ao“ i vratio u središte pozornosti važnost katoličke vjere kako bi Hrvatska duhovno rasla i zacijelila. Ne samo da nije bilo nikakvih iskazivanja mržnje na koncertu, nego baš suprotno – išlo se duboko u dušu i podsvijest i poticalo se i obnavljalo ono što može zacijeliti čovjeka i cijelu Hrvatsku.
Koncert je u jednom trenutku izgledao kao duhovna obnova… Pjevalo se „Neću izdat ja, Boga nikada…“, biskup Ivas izgovarao je riječi i molitvu „Maranatha“ („Dođi, Gospodine“) i gitarist Petar Buljan nagovorio je pola milijuna Hrvata da izgovore riječi proroka Jošue: „Ja i moj dom služit ćemo Bogu“. I sam sam u jednom trenutku tiho u sebi molio i zahvaljivao Bogu na svemu, uključujući ovo veliko zajedništvo.
Marko Perković Thompson stvorio je prostor preko svojih pjesama i svoje patnje i žrtve gdje se, zajedno s 500 tisuća Hrvata, slavilo i odavalo čast veličanstvu Svemogućem Bogu. Tko god ide protiv toga, ne piše mu se dobro. Taj može samo siktati mržnju, klevete i laži. U biti je jadnik, vrijedan našeg sažaljenja i molitve.
Blagoslovljen prostor
Poznato nam je da su prije koncerta mnogi katolici molili i postili za koncert i Marka Perkovića, znamo da je Marko bio na misama i duhovnim obnovama, znamo da su sveta sol i voda i razne svetačke medaljice bile postavljene po cijelom Hipodromu. Ovo su duhovne stvarnosti i temelji nove Hrvatske koja se rađa pred našim očima. Budimo ponosni i Bogu zahvalni jer ćemo biti primjer cijelom svijetu.
Dronovi koji ne ubijaju, nego promiču život
I što se najviše dojmilo ljude, osim same glazbe? Dronovi – ali ne dronovi koji ubijaju, nego dronovi koji nad Zagrebom i Hrvatskom pokazuju put naprijed i najveće vrijednosti. Pokazali su na vidljiv način što nam je najvažnije u zemlji Hrvata: Bog, Gospa, krunica, domovina i pobjeda. To su poruke ljubavi, mira i naša sigurnost, ali i spremnost da nam nitko nikada više ne baci jaram ropstva gdje Hrvat nije slobodan i ne može odlučivati o svojoj sudbini, jer je to stoljećima plaćano krvlju i vjernošću Bogu i Katoličkoj Crkvi.
Panika u dubokoj državi – izgubili mlade
I tu se stvara apsolutna panika u dubokoj državi i među „Gen T“. Izgubili su mlade. Ne mogu ih nadzirati preko službenih dalekovidnica i radija… To je stara škola. Thompson je „in“, on je protiv „mainstreama“ (srednjostrujaša), on je „counter-cultural“ (protiv krivog narativa), on je, jednostavno rečeno, osvojio maštu mladih.
Oni su bili apsolutna većina na koncertu. I Thompson im je i na kraju to i priznao kada im je poručio da je njihov naraštaj čak i bolji od njegova naraštaja koji se borio za Hrvatsku i stvorio je.
Borbena Hrvatska
Oni su nastavak te borbene Hrvatske koju svi wokeovci i pripadnici duboke države žele da nestane i da budemo zemlja slabića, mediokriteta i feminiziranih muškaraca. Kao što je već poznato, sociološke studije pokazale su da su mladi Hrvati konzervativniji nego njihovi roditelji. To znači veliko poštovanje i privrženost prema Bogu, obitelji i domovini.
Normalno da će biti napadi – samo dajte!
I zato svi napadi i bjesomučni pokušaji da se ovaj veliki općehrvatski slet diskreditira i demonizira i da se s Hrvatima opet pokuša manipulirati i polarizirati ih na ove i one… (Stvarno? Tako su više dosadni i predvidljivi!) Ali to će se nastaviti, oni će i dalje pokušavati stvarati lažni narativ.
Ali nakon 5. 7. 2025., nakon 30 godina veličanstvene hrvatske pobjede, stvari više ne mogu biti iste. Maske su pale. Koncert MPT-a bio je lakmus-test kako uopće gledati na Hrvatsku – je li vam ona važna, jesu li vam vjera i domoljublje važni i jeste li spremni boriti se i raditi za nju?
Pitanja uvijek moraju biti usmjerena na naš doprinos: što sam ja napravio za Boga, svoju obitelj i Hrvatsku, a ne što su oni napravili za mene. Jesam li živio svoje vrijednosti i vjeru? Moramo preuzeti svoju odgovornost, a ne je prebacivati na druge ili, još gore, živjeti dvostrukim i licemjernim životom.
Thompson gromobran
A Marko Perković Thompson je tu kao gromobran – svi napadi koji su usmjereni na njega zapravo neizravno idu na sve konzervativne i katoličke Hrvate. Zašto? Jer smo snaga koja raste, koja pomalo postaje zrelija, koja je duhovno jača i želi i moli za jednu drukčiju, moralnu i uspravnu Hrvatsku.
Je li Marko Perković savršen? Pa, u biti, to je duhovno infantilno pitanje i pretpostavka. Normalno da nije, kao što nije nitko od nas – nesavršeni smo i slabi ljudi, ali kršćanska vjera daje snagu čovjeku da se digne, da se promijeni, da duhovno i ljudski raste u krjepostima. Samo slabići se ne mijenjaju.
A Marko se promijenio i trudi se duhovno rasti i biti uzoran hrvatski i katolički muž. Njega i sve ljude treba prihvatiti kakvi su sada, na duhovnom putu, što i kako se konkretno sada ponašaju i žive, a ne im izvlačiti manjkavosti iz prošlosti. Zna se tko je „tužitelj braće“.
Moralne nakaze
I onda tko se javlja i tko sudi? Ljudi koji su potpuno moralno manjkavi, kompromitirani i nezreli i ljudi bez srama koji služe svom egu i crnim silama. Činjenice ih ne zanimaju, samo ideološke šablone, crnilo i duhovna destrukcija sebe i, po mogućnosti, društva u kojem žive. Takve treba ignorirati (kao lanjski snijeg) te, kao kršćani, valja moliti za njihovo obraćenje.
Upoznajte hrvatsku povijest
Thompson je na koncertu govorio o važnosti poznavanja svoje hrvatske povijesti. Imam osjećaj da je više napravio za populariziranje hrvatskih velikana, nego tromi hrvatski školski sustav i lijena politika. Od dolaska Hrvata, kralja Tomislava, Zvonimira, Zrinskih i Frankopana, Domovinskog rata, hrvatskih junaka… Osobno mi je spot „Kralj Tomislav“ apsolutni vrh za ovu 1100. godišnjicu njegove krunidbe.
Kada se ovo sve gleda, Thompson predvodi na masovno popularan način stoljetni kontinuitet hrvatske katoličke povijesti i uljudbe koja je krvavo uništena u boljševičkoj revoluciji 1945. godine. Sada se nastavlja restauracija katoličke Hrvatske i ništa nas ne može zaustaviti.
Budimo ponosni što živimo u ovo vrijeme i što imamo mogućnost izgraditi Hrvatsku kakvu sami želimo.
Dr. Vice Batarelo
