Migracije iz afroazijskih paralela i meridijana prema Europi posljednjih desetljeća postale su jedno od ključnih političkih i sigurnosnih skupina. Posebnu skupinu u tim migracijama čine maloljetnici bez pratnje – osobe mlađe od 18 godina koje dolaze bez roditelja ili skrbnika. Europsko zakonodavstvo takvim osobama osigurava dodatnu zaštitu, uključujući smještaj, skrbništvo i posebne procedure u postupku azila. Upravo zbog tih prava pojavljuje se problem utvrđivanja stvarne dobi, osobito kada migranti dolaze bez dokumenata ili s dokumentima čija je vjerodostojnost upitna.
Europske vlasti sve češće upozoravaju na poteškoće u procjeni starosti osoba koje tvrde da su maloljetne. Problem je posebno izražen na vanjskim granicama Europske unije, primjerice na Kanarskim otocima u Španjolskoj, koji su postali važna ruta za migrante iz zapadne Afrike. Prema podacima lokalnih institucija iznesenima tijekom posjeta delegacije Europskog parlamenta 2025. godine, velik broj migranata koji se predstavljaju kao maloljetnici nema dokumente koji bi to potvrdili. Kada postoje ozbiljne sumnje, vlasti provode medicinske procjene, poput rendgenskih snimaka kostiju ili zubi, kako bi procijenile približnu dob.
Rezultati takvih provjera pokazuju da se u dijelu slučajeva procijenjena dob ne podudara s izjavama migranata. U pojedinim postupcima gotovo polovica provjerenih osoba pokazala se punoljetnom, što je otvorilo raspravu o zlouporabi sustava jer status maloljetnika donosi određene povlastice u azilnom postupku.
Migracije su sve više povezane s raspravama o sigurnosti. U Italiji, primjerice, statistike pokazuju da su stranci ili migranti odgovorni za oko 34,7 % kaznenih djela, dok je njihov udio veći kod određenih oblika kriminala poput nasilnih napada ili uličnih krađa. Takvi podatci dodatno su potaknuli rasprave o integraciji i sigurnosnim izazovima.
U pojedinim državama pojavili su se i problemi povezani s radikalnim ideologijama. U Njemačkoj je djelovala islamistička skupina Muslim Interaktiv, koju su sigurnosne službe optužile za širenje ekstremističke propagande i zagovaranje islamskog kalifata. Nakon javnih okupljanja i blokada prometa vlasti su zabranile organizaciju te provele policijske akcije, upozoravajući da takve skupine mogu poticati radikalizaciju. Ipak, oni i dalje organiziraju javne molitve.
Migracije stvaraju i praktične izazove za države članice EU-a. Na Kanarskim otocima broj maloljetnika bez pratnje u sustavu skrbi dosegnuo je nekoliko tisuća, što predstavlja velik pritisak na socijalne službe i smještajne kapacitete.
Migracijske tijekove dodatno oblikuje i širi geopolitički kontekst. Sukobi i nestabilnost na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi često potiču nove migracijske valove prema Europi. Eventualni građanski rat u Iranu mogao bi izazvati novu migrantsku krizu jer bi mnogi ljudi potražili sigurnost izvan te regije.
Filozof Neven Sesardić u knjizi Konsenzus bez pokrića navodi istraživanja prema kojima dio doseljenika iz afroazijskih zemalja podržava stavove koji su u suprotnosti s vrijednostima zapadnih društava. Politolog Robert Putnam još je ranije upozoravao da visoka etnička raznolikost može smanjiti razinu društvenog povjerenja i solidarnosti unutar zajednica.
Sve to pokazuje koliko je migracijska politika složeno pitanje.
I Hrvatska je u međuvremenu ušla u migrantski žrvanj. Proces se zasad odvija prilično stihijski, bez jasno definirane strategije, dugoročnog plana i preciznih, selektivnih kriterija koji bi određivali način upravljanja migracijama.
To bi se Hrvatskoj u budućnosti moglo obiti o glavu, što pokazuje i iskustvo brojnih država sjeverne i zapadne Europe čiji građani danas osjećaju posljedice nedovoljno promišljene migrantske politike.
