U vremenu političke korektnosti, opreznih fraza i straha od jasne riječi, kardinal Gerhard Müller istupa kao jedan od rijetkih crkvenih glasova koji europsku krizu opisuje izravno. Njegova upozorenja o duhovnoj dezorijentaciji Zapada, masovnim migracijama i islamizaciji pogađaju samu srž europske krize. Nedavno je u jednom razgovoru vrlo precizno detektirao neke od ključnih identitetskih problema.
Müller polazi od činjenice da je Europa oblikovana rimskom pravnom baštinom, grčkom mišlju i kršćanskom vjerom. Kršćanstvo joj je dalo pojam osobe, dostojanstva, slobode savjesti i moralnoga poretka. Zaborav tih korijena vodi Europu u gubitak unutarnjeg kompasa.
Najvažniji dio Müllerova upozorenja odnosi se na migracije i islamizaciju. On otvoreno govori o stvaranju paralelnih islamskih društava koja žive izvan europskog kulturnog i pravnog okvira. Masovne migracije mijenjaju lice Europe, a islamizacija otvara pitanje dugoročnog opstanka njezina identiteta.
Godinama se o tome govorilo kroz fraze, dok su upozorenja o civilizacijskim razlikama gurana iz javne rasprave. Müller time otvara pitanje koje europske elite godinama izbjegavaju: može li Europa preživjeti ako se odrekne vlastitih kršćanskih temelja i dopusti stvaranje paralelnih poredaka na svom tlu?
Prema takvoj predodžbi, kršćanska Europa pripada Dar al-Harbu, prostoru izvan islamske vlasti. U klasičnom islamskom razumijevanju riječ je o području koje stoji izvan poretka islama i koje dugoročno ulazi u horizont njegova širenja. Time pitanje islamizacije Europe dobiva civilizacijsku dimenziju i otvara pitanje odnosa dvaju različitih pogleda na vjeru, zakon, državu i društveni poredak.
Razlika između kršćanstva i islama ovdje postaje presudna. Krist naviješta obraćenje srca, križ i slobodu savjesti, dok se Muhamed pojavljuje i kao zakonodavac, vojskovođa i politički utemeljitelj zajednice. Iz toga proizlaze dva različita civilizacijska modela: kršćanski, koji razlikuje duhovno i političko, i islamski, koji vjeru, zakon i vlast povezuje u jedinstveni poredak.
Müllerova poruka upozorava da Europa danas vodi raspravu o vlastitoj duši i identitetu. Bez kršćanskih temelja, svijesti o povijesti i volje za civilizacijskim samoodržanjem, Europa ulazi u razdoblje postupnog nestajanja.
Današnji događaji potvrđuju Huntingtonovo upozorenje o sukobu civilizacija. Svijet se i dalje oblikuje snagom religije, identiteta i civilizacijske pripadnosti. Müllerov esej zato zvuči kao jasno upozorenje: Europa mora ponovno znati tko je kako bi preživjela.
