Ruski predsjednik Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnog oružja u stanje pripravnosti.
Pojavila se informacija da je kao odgovor na ruski potez Pentagon proglasio tzv. DEFCON 2 koji znači korak od nuklearnog rata, a do sada je bio proglašavan samo tijekom Kubanske krize i Zaljevskog rata.
Razina je u međuvremenu ipak snižena na DEFCON 3, kao stanje povećane vojne pripravnosti iznad normalne, koje je do sada također bilo proglašeno tek nekoliko puta.
U vremenu hladnog rata vrijedilo je pravilo: Tko krene s nuklearnim napadom prvi, gine kao drugi.
Pouka je jasna: u nuklearnom ratu nema pobjednika. Prijeti mogućnost obostranog uništenja.
Posjedovanje nuklearnog oružja tako je – paradoksalno – odigralo i važnu ulogu u sprječavanju konvencionalnog rata Sovjetskog Saveza i SAD-a.
I danas, kad se ponovno govori o mogućnosti nuklearnog rata jasno je kako su obje strane svjesne ovih realnosti. Ipak, nikada ne treba isključiti iracionalne poteze.
Otegotna je okolnost po Ukrajinu ta što vojna doktrina Ruske Federacije dopušta mogućnost nuklearnog odgovora na konvencionalni napad.
Visoki vojni časnici Ruske Federacije do sada su u nekoliko navrata implicirali kako bi Rusija upotrijebila nuklearno oružje ako bi bila dovedena u bezizlazno stanje poniženja.
Nema baš nikakve dvojbe kako se nalazimo u jednome od najopasnijih vremena još od najkritičnijih razdoblja hladnog rata.
Stari poredak umire, a novi se još nije rodio što predstavlja najopasnije točke povijesti. Ukrajinska kriza, na žalost, samo je jedan od elemenata novoga hladnog rata koji sutra može eksplodirati i u azijsko-pacifičkoj regiji gdje Kina, koja nikada nije odustala od reintegracije Tajvana, pomno prati što se događa i kakav je zapadni odgovor na krizu.
Vrijeme je za povratak intenzivnoj, totalnoj diplomaciji i direktnim strateškim pregovorima.
Pregovori smanjuju mogućnost nepredviđenih unilateralnih poteza i tako relaksiraju geopolitičku i sigurnosnu situaciju.
Pritom će svaka uključenih strana morati pokazati veliki stupanj strateške inteligencije, ali i spremnosti na kompromise.
Nastavak konvencionalnog rata mogao bi nas odvesti u smjeru na koji je bolje ni ne pomišljati.
