Ako postoji jedno jedino mjesto na svijetu na kojemu ne bi smjela biti izgrađena džamija, a kamoli Islamski centar, onda je to Sisak. Zašto tako tvrd stav, zapitat će se neki koji vole sve što je tuđe i za sve imaju razumijevanja – osim za svoje?
Čisto da podsjetimo, islam nije u Europu došao preko svojih misionara koji su ljubavlju i razumijevanjem propovijedali svoju vjeru, nego turskim mačem i vojnim osvajanjem. Znamo da će neke naljutiti ove riječi, ali činjenice su činjenice.
Naime, Turci su u svom krvavom pohodu, kao nezaustavljiva vojna sila, krenuli u vojno osvajanje Europe i tada im se na putu našao i jedan mali Sisak.
No upravo je kod Siska, 22. lipnja 1593. godine turska agresorska vojska pretpjela strahovit poraz te je na taj način zaustavljeno i “miroljubivo” napredovanje turske vojske.
Ne znamo jesu li Turci pričali svojim potomcima što se tada dogodilo, ali čini se kako nisu odustali od bitke za Sisak.
Tako nam Jutarnji oduševljeno donosi članak pod naslovom: “To ljudi moraju vidjeti” te navode kako će Islamski centar u Sisku otvoriti ni manje ni više nego današnji turski sultan – Erdogan.
Razumijemo Jutarnji i njihovo oduševljenje, no je li stvarno tolika potreba da se mora otvarati Islamski centar i to baš u Sisku, onom istom Sisku gdje je zaustavljena turska invazija? Osim toga, koji je smisao takvog Centra i koje aktivnosti će se tamo obavljati?
Ako netko gradi Islamski centar u nekom gradu onda valjda očekuje da će biti i potreba za njim, odnosno da će iskoristiti njegov puni potencijal te vjerojatno računa kako će u tom gradu uskoro biti jako puno onih koji imaju potrebu za takvim centrom, zar ne? Možda netko očekuje da će Centar zjapiti prazan, ali teško je povjerovati u tako nešto.
Stoga se postavlja pitanje, planira li sultan Erdogan prilikom otvaranja Islamskog centra u Sisku nastaviti tamo gdje su njegovi preci “miroljubivo” zaustavljeni?
Znamo, druga su vremena, promijenjene su taktike, ali poučeni prošlošću, upozoravamo da bi dugoročni cilj mogao biti isti onaj kao i 22. lipnja 1593.
