U akademskim krugovima se dugo vjerovalo da se islam pojavio zahvaljujući propovijedanju poslanika Muhameda. Zahvaljujući islamolozima i arabistima, kao akademiku Rogeru Arnaldezu, došlo je do velikog obrata u proučavanju kuranske tradicije. Stručnjaci su došli do otkrića da je poslanik Muhamed bio upoznat s krivovjernim kršćanskim sektama svoga vremena.
Jedna od sekti s kojom je poslanik Muhamed bio upoznat je bila doketizam, kristološko naučavanje koje je negiralo istinu o utjelovljenju božanskog Logosa (Isusa Krista), odnosno “umanjivalo” je Isusovo stvarno čovještvo. Drugim riječima, time što je postao “tijelo“, Krist nije postao “čovjekom“ i stoga nije posjedovao fizičko tijelo.
U Kuranu vidimo primjer doketizma u suri 4, u ajetu 157: „Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika! A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi“. Ovaj ajet tvrdi da se raspeće Isusa Krista nije dogodilo, nego se u Kuranu to promatra kao nešto nezamislivo. Ovo je jasan dokaz da je poslanik Muhamed bio pod utjecajem doketizma.
Uz to je uočljiv utjecaj manihejstva, doktrine koja svoje ime duguje aramejskom gnostiku Maniju, koji se predstavljao kao posljednji nasljednik dugog popisa nebeskih glasnika (od Adama do Isusa). Manihejci su smatrali da njihov nauk dovodi do spoznaje o “Vrhovnom (posljednjem) proroku“ uzimajući ulomke iz Evanđelja po Ivanu (15, 26; 16, 7-9). Međutim, Mani je krivo shvatio odlomke iz Evanđelja po Ivanu jer evanđelist Ivan opisuje Duha Svetoga, a ne čovjeka.
U Kuranu se jasno uočava utjecaj manihejstva u suri 61, ajetu 6: „A kada Isa, sin Merjemin, reče: „O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći…“. Sura potvrđuje da je poslanik Muhamed preuzeo ideju manihejstva da postoji posljednji vrhovnik prorok poslije Isusa Krista. Ali tko je Ahmed?
Ime Ahmed na arapskom jeziku znači „onaj koji je puno hvaljen“, a predstavnici rane islamske apologije smatrali su da Ahmed predstavlja metaforično ime za Muhameda, jer samo bi njegov dolazak Isus mogao najaviti prema islamskoj tradiciji. Stoga, da bi se prikrila falacija u Kuranu, ime Ahmed je dodano kao jedno od titularnih imena poslanika Muhameda.
U Kuranu imamo mnogobrojne primjere kao sure 33, ajeta 40: „Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna“, kako bi se “potvrdilo” da je Muhamed posljednji poslanik/prorok.
Ako uzmemo u obzir formu nastanka Kurana, onda ćemo uočiti da je islam preuzeo koncept knjige i “božanski diktat“ od manihejske tradicije, jer je Mani tvrdio da mu je objavljena istina preko anđela i da su Židovi i kršćani falsificirali Sveto pismo. Uostalom, obredno pranje i 30-dnevni post prema lunarnom kalendaru (ramazan) su preuzeti iz ranijih tradicija i nisu produkt islamske civilizacije.
