Ponedjeljak, 26. veljače 2024.

Gnjusnosti pedofilije i vulgarni Zoran

Pedofilija je gnjusan zločin koji je, nažalost, prisutan u određenim postotcima u mnogim sferama društva gdje ti odrasli bolesnici imaju doticaj s djecom; među njima su članovi obitelji, prijatelji, skrbnici, odgojitelji, treneri, zabavljači, političari i klerici, čak i stariji maloljetnici.

Jedino što je dobro u ovom otužnom slučaju optuženog pokojnog klerika u Slavoniji je to što hrvatsko društvo još uvijek žestoko osuđuje ovakvo ponašanje. Kao katolik i roditelj podržavam ovakvu osudu počinitelja i onih koji ih skrivaju. Nadam se da ovakva velika reakcija nije samo zato što se radi o katoličkom kleriku, nego da bi takva bila i za bilo kojeg drugog pedofila.

To bih naročito pitao novinara Zorana Šprajca koji je ovakvu osjetljivu temu potpuno izbanalizirao i sveo na celibat katoličkog klera i, potom, na možda najvulgarniji i protukatolički način koji je ikada izrečen na nekoj hrvatskoj televiziji, poručio biskupima i svećenicima: „je**** se“ međusobno, sa župljanima, itd. Kakve protukatoličke predrasude i ispad mržnje, kakva sramota od čovjeka i poniženje novinarske profesije. Očito je da je ultra-žutilo i moralno dno prevladalo na televiziji u Hrvatskoj te da je sve moguće, od „Drskih djevojaka“ do vulgarnog Zorana.

Važno je osuditi svakog počinitelja i one koji to prikrivaju, bilo u crkvi, školi, športskom klubu, obitelji ili Državnom odvjetništvu. I ova potonja organizacija mora puno brže reagirati i procesirati slučajeve, poštujući uvijek zakonske postupke i presumpciju nevinosti.

Zašto kažem da se u Hrvatskoj pedofilija „još“ uvijek osuđuje? Jer je važno da pedofilija nikada ne postane nekakvo prihvatljivo ponašanje, kao što se već u svijetu “normaliziralo” mnoštvo drugih nakaradnosti koje su sada postale već „društveno prihvatljive“.

Zato je važno boriti se ne samo protiv otvorenih pedofila, nego i onih koji to promiču, izravno ili neizravno preko seksualizacije djece. Učinak jednih i drugih je jednak: uništavanje nevinosti i jednostavnosti djece radi nakaradnih ideja i bolesnih impulsa.

Prvi takav pokušaj društvene normalizacije vidjeli smo 2013. g. na Queer festivalu u Francuskom institutu u Zagrebu na kojem je kao gost bio pozvan poznati nizozemski zagovaratelj pedofilje Gert Hekma.

Drugo, moramo biti jako oprezni s tzv. „stručnjacima“ kao što je „seksolog“ Aleksandar Štulhofer s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji, ne samo da je koristio podatke zloglasnog pedofila Alfreda Kinseyja, nego je bio i stipendist kontroverznog Kinsey instituta u SAD-u, a danas još uvijek „utječe“ i predaje studentima. Zašto su on i njegovi ‘znanstveni’ temelji prihvatljivi?

Spolni odgoj je prikriven način za seksualizaciju djece i razgrađivanje svih moralnih normi, kao i osjećaja za stid i čednost. Seksualizacija djece je vulgarizacija i uništavanje nevinosti i čistoće dječjih duša.

Treće, ‘crtići’ kao što su „Drske djevojke” koje promiču samozvani „alternativci“ (kao što je urednica HTV3 Vlatka Kolarović) idu prema podmukloj i masovnoj seksualizaciji i devijaciji djece te spuštanju svih mogućih moralnih granica koje djecu mogu štititi.

I jedan slučaj pedofilije previše je i kao roditelj sam, ne samo za nultu toleranciju, nego i da se počinitelji i oni koji to promiču zatvore i oštro kazne. Ako želimo odgojiti moralne i karakterne ljude, ove norme protiv pedofilije, kao i opće seksualizacije djece, moralo bi biti iznad svih drugih naših razlika u hrvatskom društvu.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...