Nedavno je u francuskim novinama Paris Match objavljen članak o kojem mainstream mediji ne žele govoriti, ali pokazuje stvarno stanje u džamijama diljem Francuske. U uvodu članka autor Frédéric Ploquin, poznati istraživački novinar, poziva se na izjavu radikalnog muslimanskog džihadiste Ruddyja Terranove, koji ju je čuo od imama Abu Qatada. Izjava glasi: „Čim uplatimo 20% svoje zarade džamiji – zakonski minimum određen stihom Kurana – ostatak postaje dopušten po (našoj) vjeri (…) Sve je dopušteno muslimanskim Robinima Hoodovima koji misle džamiji donirati dio plijena od krađe“.
Džihadisti se pozivaju na Kuran kada ih netko pita zašto su krali od nemuslimana. I, doista u osmoj kuranskoj suri Al-Anfal (hrv. Plijen), u ajetu 41 “Allah kaže“ sljedeće: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske, a Allah sve može“.
O ovoj suri sud je dao poznati islamolog dr. Muhammed Hamidullah, jedan od najvećih autoriteta za Kuran, ustvrdivši da se kod dijela ajeta „sukobile dvije vojske“ radi o Bitci na Bedru – „Danu razgraničenja“. Poslanik Muhamed je 17. ožujka 624. odlučno porazio pogane koji su me suprotstavili, i ta bitka predstavlja u islamskoj historiji početak „Božje intervencije“ za širenje islama, a Poslanik je dopustio vojnicima da razdijele plijen nakon bitke.
Dakle, prema tradiciji islama dopušteno je uzimati novac, krasti ga ili oduzimati od nevjernika… Vjerojatno pravilo vrijedi sve dok nevjernika ima! S druge strane, šerijat vrlo precizno određuje da je krađa imovine drugog muslimana nedopuštena, a odsijecanje prstiju nije bila neobična pojava sve do nedavno u mnogim muslimanskim zemljama.
Novinar Ploquin spominje u članku i utjecaj jordanskog propovjednika Abu Qatada, inače bliskog prijatelja Osame bin Laden, na Ruddyja Terranovu. Autor smatra da je imam razvio specifičan oblik evangelizacije za delinkvente. Prema svjedočanstvima njegovih sljedbenika imam je tvrdio da „novac pokreće rat. U vrijeme rata muslimani mogu činiti nezakonita djela (…)”.
Abu Qatad je 90-ih privlačio mlade delinkvente koji će kasnije radikalizirani sudjelovali u raznim terorističkim napadima. Uz to, dio delinkvenata je Abu Qatad “duhovno pripremao” kao borce za džihad. Autor članka spominje da su neki od njegovih učenika, radikalizirani muslimani (alžirskog podrijetla), 90-ih otišli u “sveti rat“ u Bosnu. Nakon pobjede nad Sovjetima u Afganistanu, džihadisti su vjerovali da će isto dogoditi u Bosni i Hercegovini. Ipak, nije se dogodilo kako su džihadisti očekivali.
Zanimljivo je da osim političara Damiena Rieua, nije puno francuskih desničara, pa čak i lažnih desničara, odlučilo na društvenim mrežama pisati o ovoj temi. Njegov twit možete vidjeti ovdje.
Iz istraživačkog članka može se zaključiti da neki imami i džamije ne zanima podrijetlo novca, ili dopuštaju da se novac stekne krađom, sve dok vjerski službenici – imami – dobivaju donacije.
U galeriji možete pročitati cijeli članak koji je objavljen u časopisu Paris Match prije nekoliko dana.
