Između 1992. i 2024. godine oko 700 anglikanskih svećenika, uključujući 16 anglikanskih „biskupa“, pristupilo je Katoličkoj crkvi. Od toga je 486 bivših anglikanskih klerika primilo valjano katoličko svećeničko ređenje, dok su petorica zaređena za stalne đakone.
Svećenici koji iz anglikanstva prelaze u Katoličku crkvu, ako žele nastaviti pastoralnu službu, moraju primiti novo, valjano ređenje. Naime, papa Lav XIII. je još 1896. godine u buli Apostolicae curae proglasio anglikanska ređenja „apsolutno nevaljanima i potpuno neučinkovitima“.
Kao razlog navedeno je uklanjanje jasnih referenci na žrtveno svećeništvo i misu kao žrtvu u anglikanskom ordinalu iz 16. stoljeća. Promijenjeni oblik ređenja izražavao je drukčiju teologiju službe, nespojivu s katoličkim razumijevanjem svećeništva. Posljedično, čak i u slučaju očuvane biskupske sukcesije, smatralo se da nedostaje ispravna nakana za valjano ređenje.
Od bivših anglikanskih svećenika koji su zaređeni u Katoličkoj crkvi, njih 69 posto djeluje u biskupijama Engleske i Walesa, dok ostali služe u drugim dijelovima svijeta ili u redovničkim zajednicama kojima su se pridružili. Povratci u Anglikansku crkvu rijetki su i uglavnom su se događali tijekom 1990-ih godina.
Dva vala obraćenja
Istraživanja bilježe dva snažna vala obraćenja anglikanskog klera na katoličanstvo. Prvi je uslijedio nakon odluke Crkve Engleske iz 1992. godine o ređenju žena za svećenice, koja je stupila na snagu dvije godine kasnije. U tom je razdoblju više od 150 anglikanskih svećenika napustilo svoju zajednicu i pristupilo Katoličkoj crkvi.
Drugi val započeo je nakon objave apostolske konstitucije Anglicanorum coetibus pape Benedikta XVI. 2009. godine. Kao njezin izravni plod, 2011. osnovan je Osobni ordinarijat Gospe od Walsinghama, koji je omogućio anglikancima ulazak u punu zajednicu s Katoličkom crkvom uz očuvanje pojedinih elemenata vlastite liturgijske, duhovne i pastoralne baštine. U tom je razdoblju zabilježeno dodatnih 80 obraćenja anglikanskog klera.
Izvan ta dva izražena razdoblja, prosječno se godišnje bilježi najmanje deset novih obraćenja i ređenja.
Značajan doprinos svećeničkim zvanjima
Istraživače je posebno iznenadila činjenica da je između 1992. i 2024. čak 29 posto svih novozaređenih svećenika u biskupijama Engleske i Walesa bilo bivših anglikanskih klerika. Uključe li se i ređenja u Ordinarijatu Gospe od Walsinghama, taj se udio povećava na 35 posto.
U razdoblju od 2015. do 2024. bivši anglikanci činili su gotovo petinu svih novozaređenih svećenika. Od 53 bivša anglikanska svećenika koji su tada primili katoličko ređenje, njih 28 odlučilo se za Ordinarijat, dok je 25 inkardinirano u različite biskupije. Time su dali znatan doprinos Katoličkoj crkvi, osobito u vremenu izražene krize svećeničkih zvanja.
Težak i neizvjestan put
Obraćenje anglikanskog svećenika nije uvijek uključivalo i nastavak kleričke službe. Mnogi su se zaposlili u civilnim zanimanjima, dok su neki već bili u dobi za umirovljenje. Intervjui provedeni u okviru studije pokazuju da je put prema Katoličkoj crkvi često bio rezultat dugogodišnjih unutarnjih preispitivanja i duhovnih nemira.
Na odluku o obraćenju snažno su utjecali i praktični razlozi: gubitak prihoda, župne kuće, školovanja djece te neizvjesnost budućeg zaposlenja. Za mnoge je taj korak značio ulazak u potpunu neizvjesnost, koja je zahvaćala cijelu obitelj.
Oni koji su se odlučili za katoličko svećeništvo prolazili su često dug i neujednačen put formacije, koji se razlikovao od biskupije do biskupije. Proces je uključivao čekanje odobrenja Svete Stolice, osobito u slučaju oženjenih kandidata, kao i razdoblja ozbiljnih financijskih poteškoća. Mnogi su svjedočili o godinama snažnog stresa i neizvjesnosti oko samog ređenja.
Situacija se znatno poboljšala osnutkom Ordinarijata, koji je jasno definirao put prema svećeništvu, a pritom nije umanjio ulogu teritorijalnih biskupija.
Potpora obraćenicima
Od 1896. godine djeluje i Društvo svetog Barnabe, koje pruža pastoralnu, pravnu i financijsku pomoć svećenicima i posvećenim osobama iz drugih kršćanskih zajednica koji žele pristupiti Katoličkoj crkvi.
